US 27. IX. WP NIJEMCI

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 27. IX. 1999. Gorko-slatka sloboda istočnih Nijemaca "Prije deset godina oni su hodali ovim istočnonjemačkim gradom sa svijećama u rukama, kao simbolom svoje želje za prosvijećenijim komunizmom. Tijekom nekoliko tjedana, njihovi su prosvjedi procvjetali u masovne demonstracije koje su srušile Berlinski zid, slomile leđa sovjetskoga carstva i dokrajčile podjelu Europe", javlja se iz Leipziga William Drozdiak. "No za vođe pokreta koji je prognao gotovo šest desetljeća totalitarne vladavine pod nacističkim i komunističkim poretkom, nade novog razdoblja demokratskih sloboda donijele su gorko-slatke rezultate. (...) U nekad turobnom krajoliku istočne Njemačke, sad postoje blještavi trgovački centri, brze autoceste i najmoderniji telefonski sustav u Europi. No u nizu intervjua, vođe leipziškog prosvjeda ocrtali su i drukčiju sliku - sliku raširene nezaposlenosti i zločina, glasačke apatije i otuđenja i sve veće nostalgije za komunistima u čijem su svrgavanju sudjelovali. Od ponovnog ujedinjenja Njemačke, savezna je vlada potrošila 900 milijarda dolara za gospodarsku potporu i novčanu potporu za 17 milijuna ljudi koji žive u području istočne Njemačke. Iako je država potrošila 53.000 dolara za svakog građanina, nedavno je ispitivanje pokazalo da samo 38% njih voli živjeti u demokraciji a jedan od sedmorice radije bi da se obnovi željezni zastor. Za mnoge je stanje tako tmurno da je jedino rješenje otići u zapadnu Njemačku ili treću zemlju - tu je mogućnost odabralo 1,2 milijuna Nijemaca, nakon rušenja zida. Irmtraut Hollitzer, koja je predvodila upadanje u glavno sjedište ozloglašene tajne policije, Stasi u Leipzigu, u prosincu 1989., kaže da je užasnuta preporodom bivših komunista koji se sada nazivaju strankom demokratskog socijalizma. Oni su osvojili 22% glasova u prošlotjednim izborima u Saskoj, i postali druga po jačini stranka u državi. 'Ljudi su spremni zaboraviti zlodjela iz prošlosti jer im je stalo samo do posla, pa se sjećaju dana kad su svi imali posao, iako su im životi bili tako bijedni', izjavila je Hollitzer, upraviteljica muzeja koji izlaže oruđa i metode koje su nekad primjenjivali sveprisutni agenti Stasija. 'Kad kažete ljudima da sad imaju pravo glasa, odgovore protupitanjem - za što? A kad im kažete da sad imaju pravo putovati, kažu da je to beskorisno jer si ne mogu priuštiti ništa budući da nemaju posao.'(...) Schroedera napadaju zbog zagovaranja skromnijeg proračuna, a komunisti dobivaju potporu jer glasači smatraju da brane istočne interese protiv onih koji žele smanjiti subvencije. Roland Quester, član zelenih i dužnosnik gradskog vijeća Leipziga, kaže da se druge političke stranke ne mogu mjeriti s bivšim komunistima u smislu organizacije, novca i široke potpore. Sljedeće godine, očekuje se da će bivši komunisti požnjeti golem neočekivani dobitak, kad nestanu pravne zapreke za preuzimanje milijarda dolara koje je komunistička stranka istočne Njemačke pohranila na tajnim računima stranih banaka. (...) Jochen Laessig, odvjetnik koji je bio glavni organizator demonstracija u Leipzigu 1989., sad se ne želi uključiti u politiku. On kaže da za razliku od Solidarnosti u Poljskoj i oporbe Povelja 77 u Čehoslovačkoj, istočnonjemački disidenti nikad nisu željeli srušiti komunistički sustav. Bili su motivirani uglavnom osobnim nedaćama i jednostavno su željeli reformu sustava. No na kraju, njihovi su ograničeni ciljevi bili nadjačani dramatičnim promjenama koje su se dogodile širom Sovjetskog Saveza i istočne Europe. 'Nitko od nas nije očekivao da će naši prosvjedi voditi slomu naše zemlje i stvaranju ujedinjene Njemačke', rekao je on. 'Da smo znali što će se dogoditi, nisam siguran da bismo to željeli postići. No sada kad se to dogodilo, moramo iz toga izvuči najbolje moguće.'"