AU 27.9.SN: RASPAD RUSKE FEDERACIJE

AUSTRIJA SALZBURGER NACHRICHTEN 27. IX. 1999. Moskva se na Kavkazu igra opasnom vatrom "Kao i 1994., skupine moskovskih bombardera započele su svoje napade na Grozni otvaranjem vatre na zračnu luku. Nad Moskvu se nadvilo tjeskobno pitanje što dalje. Tijekom tri godine odnosi između Čečenije i Gruzije te Čečenije i Azerbajdžana postojano su se poboljšavali. Na Kavkazu se Moskva može uzdati još samo u Armeniju. Ako se Tbilisi i Baku otvoreno suprotstave operaciji Kremlja, na kocki će se prvo naći Zajednica Nezavisnih Država (ZND) a zatim i složeni mir u regiji od globalne važnosti za eksploataciju nafte. U međuvremenu ruske rakete i bombe uništavaju sve više pogrješnih ciljeva. Pobunjenici se nikad dosad nisu služili sićušnom čečenskom zračnom flotom. Nakon što je uništen poljoprivredni zrakoplov i TU-134, koji je Rusija financirala za predsjednika Mašadova, Moskva je u najmanju ruku izborila pobjedu u borbi protiv vjetrenjača. G. 1994. rakete i bombe, ispaljene na rafineriju nafte i zgrade u Groznom, u kojima je većinom živjela ruska manjina, mogle su bar biti poduprte argumentom da se čitava republika otvoreno pobunila protiv Moskve. Ovaj puta ne postoji dokaz koji bi mogao poslužiti kao povod za krvoproliće. Zato su još jasniji strahoviti rizici ruske vojne intervencije na sjeveru Kavkaza: naime, čečensko okružje ni u kom slučaju nije mirno kao tijekom prvog bojnog pohoda Borisa Jeljcina na Grozni. Uz susjednu republiku Dagestan, kontroli polako izmiču i republika Karačajevo-Čerkezija, a sve više i stavropoljska regija. Osim toga, ovaj put nedostaju i važne osobe i programi. Bivši general Aleksander Lebed ne može ponovno biti angažiran u mirovnim pregovorima. Umjesto da traga za kompromisima, premijer Vladimir Putin kopira NATO-ove poteze na Balkanu. No, u toj je regiji više od dvadesetak država surađivalo na postizanju zajedničkog cilja dok je Kremlj na sjeveru Kavkaza osamljen. Čak ni vjerne članice ZDN-a, poput Kazahstana, ne žele poduprijeti moskovsku politiku sile. Angažman ruskih kopnenih postrojba sve je vjerojatniji. Po službenim informacijama Kremlj je u borbi protiv navodno već nekoliko puta do nogu potučene razbojničke bande međunarodnih terorista angažirao 75 tisuća vojnika, 600 tenkova i 1000 topova. Sada bi ta ruska oružana sila trebala biti pojačana za polovicu tih kapaciteta. Usprkos tome, i danas se, kao i prije pet godina, postavlja pitanje o boljim bojnama. Čečenski kontingenti oduvijek su pripadali elitnim postrojbama sovjetske vojske. Slabosti ruskih oružanih snaga nigdje nisu tako dobro poznate kao u Groznom. Sadašnja moskovska strategija u odnosu prema nepokorivoj republici vodi ubrzanim ritmom u slijepu ulicu. S jedne bi strane Čečenija trebala ostati neodvojivim sastavnim dijelom federacije a s druge pak strane Moskva tu republiku svim sredstvima tjera u izolaciju. Čečenska infrastruktura i ezgistencijalna osnova opetovano su dosljedno razarani. Kremlj neprekidno povisuje cijenu republike, koju Jeljcinova kaotična federacija već odavno ne može platiti", zaključuje Jens P. Dorner na kraju analize.