ZAGREB, TRIBUNJ, 23. rujna (Hina) - Preplašeni činjenicom da magarac odhodi iz Dalmacije u zaborav, 'ljubitelji tovara' iz Tribunja odlučli su osnovati Udrugu za trke i zaštitu 'tovara'. L#L 'Lozje gristi i cidine piti,/ to je njemu
najmilija hrana,/ usrid noći, usrid bila dana. Tim stihovima Tribunjci tepaju magarcu, blagu za koje su još uvijek toliko vezani i kojemu toliko duguju, stoji u napisu Marije Lončar, objavljenom u Šibenskom listu. Da misle ozbiljno, govori sam za sebe vijest da su od žalosnog završetka u salami spasili šest dugouhih prijatelja našavši im novi dom na otočiću Lukovnjaku. Nakon što su u dnevnom tisku uočili da se u splitskom zaleđu magarci prodaju industriji suhomesnatih proizvoda prikupili su 4.200 kuna i i otkupli šest sretnika. Magarci su preveženi na Mali škoj, kako domaći zovu otok Lukovnjak, gdje su im podigli i drvenu nastambu u koju se mogu skloniti za kiše i hladnoće. Tribunjci žele vratiti i staru slavu 'trkama tovara'. Primjerice, član Udruge Frane Jereb Geza, živi za takve trke, te kao meštar cijele ceremonije ne nosi titulu 'alaj čauš' nego 'ala ćuš, jer Tribunjci tovara i pokreću uzvicima 'ala' i 'ćuš'. Neki od članova udruge - Stanko i Zdravko Perkov, Rokica Ferara, Damir Jakelić i Goran Stipančev predlažu da od iduće godine na trkama
ZAGREB, TRIBUNJ, 23. rujna (Hina) - Preplašeni činjenicom da
magarac odhodi iz Dalmacije u zaborav, 'ljubitelji tovara' iz
Tribunja odlučli su osnovati Udrugu za trke i zaštitu 'tovara'.
L#L
'Lozje gristi i cidine piti,/ to je njemu najmilija hrana,/ usrid
noći, usrid bila dana. Tim stihovima Tribunjci tepaju magarcu,
blagu za koje su još uvijek toliko vezani i kojemu toliko duguju,
stoji u napisu Marije Lončar, objavljenom u Šibenskom listu. Da
misle ozbiljno, govori sam za sebe vijest da su od žalosnog
završetka u salami spasili šest dugouhih prijatelja našavši im novi
dom na otočiću Lukovnjaku. Nakon što su u dnevnom tisku uočili da se
u splitskom zaleđu magarci prodaju industriji suhomesnatih
proizvoda prikupili su 4.200 kuna i i otkupli šest sretnika.
Magarci su preveženi na Mali škoj, kako domaći zovu otok Lukovnjak,
gdje su im podigli i drvenu nastambu u koju se mogu skloniti za kiše
i hladnoće. Tribunjci žele vratiti i staru slavu 'trkama tovara'.
Primjerice, član Udruge Frane Jereb Geza, živi za takve trke, te kao
meštar cijele ceremonije ne nosi titulu 'alaj čauš' nego 'ala ćuš,
jer Tribunjci tovara i pokreću uzvicima 'ala' i 'ćuš'. Neki od
članova udruge - Stanko i Zdravko Perkov, Rokica Ferara, Damir
Jakelić i Goran Stipančev predlažu da od iduće godine na trkama
sudjeluju i predstavnice ljepšeg spola.
'Ala ćuš' Geza kaže da se ne boji konkurencije. U ostalom, za njega
se govori da podjednako dobro zna i sa ženama i sa tovarima! I još
nešto - geza je na jednoj od legendarnih utrka svog tvrdoglavog
tovara na leđima prenio preko ciljne crte - i pao u nasvjest! teško
je biti magarac.
(Hina) ld ld