IT-19.IX.CORRIERE-RUSIJA I MANJINE

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 19. IX. 1999. Majka Rusija i njezina pastorčad "Protiv Moskve, koja je sada pogođena terorizmom, prvo se pobunila Čečenija, a potom i Dagestan. Koliko će se posvojenih naroda 'majke Rusije' još pobuniti? U prosincu 1991., kada je objavljen nestanak SSSR-a povijesnim faksom poslanom Kremlju sa skupa u Alma Ati, implozija sovjetskoga carstva, naslijeđenog od careva, među zapadnjacima primljena je s različitim prognozama. (...) Tada su malobrojni računali na već latentnu opasnost koja se nalazila unutar složenoga sustava Ruske Federacije, koja je, premda podijeljena na 14 republika, još uvijek unutar sebe mozaik ranjiv prema pobunama. Danas preostalih 17 miljuna četvornih kilometara koji su ostali u Rusiji, u odnosu na 22 SSSR-a, sadržo sedamdesetak različitih etničkih skupina. (...) Moglo se dakle predvidjeti da će separatističke pobune prije ili kasnije ući na teritorij Rusije, te dvokontinentalne građevine povijesti koja u Aziji izgleda europska koliko i azijska u Europi. Još je Puškin razmišljao o jedinstvenom identitetu Rusije koja se, pošto je pretrpjela mongolsko osvajanje, izložila jednoj 'posve drugačijoj' egzistenciji u usporedbi s europskim nacijama. (...) No caristički imperij, kolonijalizma koji je istovremeno bio pomagan i potkopavan teritorijalnim graničenjem, za razliku od prekomorskih Europljana, mogao je spasiti sebe i Rusiju samo autokracijom koja je održavala 'tamnicu naroda'. Posljednje carstvo, ono Lenjinovo i Staljinovo, preuzevši carističko nasljedstvo, utemeljilo se na transnacionalnoj ideologiji, kao što je to kršćanskom vjerom već učinilo Rimsko Carstvo. Uz to se temeljilo i na golemom obilju prirodnih resursa, vezivu koje je opskrbljivalo dovoljnim financijskim rezervama za održavanje višenacionalne mješavine na okupu. No nakon što je ideologija diskreditirana i nakon što su zbog nedjelotvornosti sustava koji više nije mogao snositi troškove supersile potrošeni resursi sirovina, morali su eksplodirati nacionalni centrifugalni pritisci. Primjerice, kotacija nafte 1981. dostigla je oko 34 dolara po barelu, a potom je pala, a Rusija nije mogla računati na odgovarajuće rezerve novca. (...) Pobune se, za sada, događaju između Kavkaza i Kaspijskog mora iz više razloga. U prvom redu zato što je južno granično područje strateški 'put nafte'. Uz to regija je u velikoj mjeri islamska, dakle etnički zahtjevi međusobno se vežu s fundamentalističkim dogmatizmom. Osim toga, pobune na periferiji potaknute su i nestabilnošću političke vlasti u Moskvi, koja podrazumijeva okrutni terorizam za sada proturječnog podrijetla, i financijske škandale nastale, posebice, zbog neizbježnih teškoća u podizanju privatnog poduzetništva i uspostavljanju zakonitog tržišta nakon dugog razdoblja najtotalitarnijega državnog upravljanja. Mimo mešetarenja ili korupcije, pa i makroskopskih, i dalje stoji činjenica da se legitimno tržišno gospodarstvo ne može improvizirati u roku od nekoliko godina. Iz svih tih razloga, na 'planetu Rusiji' u krizi se našlo višetničko društvo", piše Alberto Ronchey.