WASHINGTON POST 23. VIII. TEŠKI PUT ZA RUSIJU

SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 23. VIII. 1999. Teški put za Rusiju "Izazov koji predstavlja nekoliko tisuća muslimanskih separatističkih gerilaca u južnoj ruskoj pokrajini Dagestan opet postavlja pitanje može li se Rusija održati kao cjelina. Carstvo kontrolirano iz Moskve smanjuje se već deset godina. Nakon rušenja Berlinskog zida 1989. godine, sputane države središnje i istočne Europe zbacile su svoje okove. Uz propast Sovjetskog saveza 1991. godine, Rusija je odjednom dobila 14 novih susjeda i ostalo joj je mnogo manje teritorija. Moskva se odrekla stvarnog nadzora nad svojom južnom pokrajinom Čečenijom nakon što je izgubila rat protiv te odmetničke republike, vođen 1994. i 1995. godine. Je li Rusija (i dalje najveća zemlja na svijetu) sada svedena u svoje 'prirodne' granice ili će se i dalje raspadati? Elementi najnovijeg izazova sigurno su poznati moskovskim moćnicima koji nisu uspjeli spriječiti odvajanje Čečenije. Na jednoj su strani visoko motivirani pobunjenici koji se bore na poznatom terenu, a na drugoj slabo naoružani i loše hranjeni ruski ročnici, prevezeni u nesigurn planine za čiju obranu ili zauzimanje nisu nimalo zainteresirani. Čečenski su gerilci ruske vojnike često ubijali noću oružjem koje su im ruski vojnici prodavali danju. Ni ovoga puta ruska vojska nije ništa manje korumpirana, a svakako nije ni ništa bogatija. Kao i za vrijeme rata u Čečeniji, ruski čelnici obznanjuju neizbježnu pobjedu unatoč očitim činjenicama. I Dagestan i Čečenija, imaju uglavnom muslimansko stanovništvo, a nalaze se u području Kavkaza. No, Čečeni su bili prilično jedinstveni u želji da steknu neovisnost, a Dagestan je splet etničkih i plemenskih savezništava i ni po čemu nije ujedinjen. Mnogi ljudi u Dagestanu boje se da će odvajanje od Rusije dovesti do unutrašnjih sukoba, a veliki dio dagestanske elite tradicionalno je povezan s Moskvom. Ali, a ovdje se vraćamo središnjem pitanju održivosti Rusije, ta je vjernost Moskvi u prošlosti barem djelomice kupovana. Moskva je uzimala novac iz onih malobrojnih pokrajina koje su joj donosile zaradu (uglavnom područja s dijamantima i naftom) i slala ga u pokrajine kao što je Dagestan koje se nikada nisu same uzdržavale. Sada glavni grad ima mnogo manje mogućnosti za izvlačenje poreza od onih koji mogu platiti i na taj način manje povoda da prisili one koji to ne mogu. Drugim riječima, odgovor na glavno pitanje, ne leži u dagestanskim planinama, nego u samoj Moskvi. Ako Rusija može ponovno pokrenuti svoju gospodarsku reformu i zaštititi svoje krhke demokratske ustanove, većina će Rusa željeti da i dalje budu - Rusi. Ako gospodarstvo krene silaznom putanjom, a korupcija postane uobičajena, za nekoliko godina Dagestan bi se mogao doimati kao običan preteča", piše u uvodniku lista.