IT-krize-intervencija IT-13.9.REPUBBLICA-VATIKAN I INTERVENCIJA ITALIJALA REPUBBLICA13. IX. 1999.Wojtylina doktrina"Kakva bi bila svjetska pozornica bez glasa staroga Pape koji traži pravdu i humanost? (...) Danima je Papa bio jedini
među velikima svijeta koji je upozoravao da se ne mogu trpjeti pokolji i da se ne može prihvatiti inertna šutnja. (...)Dvadeseto stoljeće završava loše kao što je i počelo. Bez svjetskoga reda koji bi funkcionirao, nenadziranom eksplozijom krvavih sukoba radi državnog, plemenskog ili vjerskog fanatizma, s velikim državama koje se ljute kada im je potrebno i šute kada im odgovara. Neumorni Ivan Pavao II. žurno predlaže da međunarodna zajednica složno natjera na poštivanje, i uporabom oružja ako je nužno, temeljnih načela globalnog suživota. I u slučaju Timora, unatoč progonu vjernika, pokolja katolika i uništavanja misija, Papa nije promijenio pravac. Život građana treba štiti od barbarstava njihovih vlada. Poneko se pita je li Vatikan pacifizam odbacio u koprive i iznenada se preobratio na intervencionizam. Tko tako govori ne poznaje Wojtylu. Još od vremena nesretnoga rata u Bosni,
ITALIJA
LA REPUBBLICA
13. IX. 1999.
Wojtylina doktrina
"Kakva bi bila svjetska pozornica bez glasa staroga Pape koji traži
pravdu i humanost? (...) Danima je Papa bio jedini među velikima
svijeta koji je upozoravao da se ne mogu trpjeti pokolji i da se ne
može prihvatiti inertna šutnja. (...)
Dvadeseto stoljeće završava loše kao što je i počelo. Bez
svjetskoga reda koji bi funkcionirao, nenadziranom eksplozijom
krvavih sukoba radi državnog, plemenskog ili vjerskog fanatizma, s
velikim državama koje se ljute kada im je potrebno i šute kada im
odgovara.
Neumorni Ivan Pavao II. žurno predlaže da međunarodna zajednica
složno natjera na poštivanje, i uporabom oružja ako je nužno,
temeljnih načela globalnog suživota. I u slučaju Timora, unatoč
progonu vjernika, pokolja katolika i uništavanja misija, Papa nije
promijenio pravac. Život građana treba štiti od barbarstava
njihovih vlada. Poneko se pita je li Vatikan pacifizam odbacio u
koprive i iznenada se preobratio na intervencionizam. Tko tako
govori ne poznaje Wojtylu. Još od vremena nesretnoga rata u Bosni,
Ivan Pavao II. propovijeda obvezu humanitarne ovlasti. Njegova je
misao; neka oružje šuti dok je god to moguće, neka se ispitaju svi
mirni putovi, ali kada putnika napadne razbojnik, tada dobri
Samarićani trebaju intervenirati. I silom.
'Doktrina Wojtyla' nije jednostavna. Ona je sofisticirana.
Objavljuje da narodi imaju pravo na svoju osobnost, ali ne nužno i
državu za svaki etnicitet. Potvrđuje da ne treba biti prevlasti
velikih država nad malima i da treba poštovati suverenitet svih.
Kaže da svaka država ima obvezu jamčiti temeljna prava svojim
građanima, a ako prekrši taj sporazum, te ih, štoviše, krvavo
proganja, onda međunarodna zajednica treba intervenirati za
spašavanje najsvetijeg dobra: života.
Vatikanska diplomacija dobro je usklađena na tom pravcu.(...) Ivan
Pavao II. nije napustio san o planetarnom suživotu u kojemu bi etika
i pravo bili usklađeni. Ponajprije, on to ne smatra snom, nego
konkretnim uvjetom kako svijet trećeg tisućljeća ne bi pao u
endemsku spiralu gospodarskih, vojnih, etničkih i vjerskih sukoba.
21. stoljeće kao scenarij 'sukoba civilizacija', prema
proročanstvu američkog politologa Samuela Huntigtona? Papa
Wojtyla suprotstavlja mu civilizaciju suživota i prava.
Poradi toga Papa nastavlja ustrajavati na ulozi Ujedinjenih naroda
i na potrebi da ih se opremi kako bi uistinu bili jamci međunarodnog
prava. Danas je u modi govoriti o nedjelotvornosti UN-a. To čine
poglavito oni koji im ne žele dati sredstva kako bi mogli
autoritativno djelovati. Tako se suprotstavljena veta često
pokazuju alibijima. Papa Wojtyla je uvjeren u suprotno. Nikakav
klub velikih sila, nikakav G-8 ne može zamijeniti veliki,
jedinstveni kondominij kakav je skup nacija okupljenih u Staklenoj
palači(...)", piše Marco Politi.