IT-13.9.REPUBBLICA-VATIKAN I INTERVENCIJA

ITALIJA LA REPUBBLICA 13. IX. 1999. Wojtylina doktrina "Kakva bi bila svjetska pozornica bez glasa staroga Pape koji traži pravdu i humanost? (...) Danima je Papa bio jedini među velikima svijeta koji je upozoravao da se ne mogu trpjeti pokolji i da se ne može prihvatiti inertna šutnja. (...) Dvadeseto stoljeće završava loše kao što je i počelo. Bez svjetskoga reda koji bi funkcionirao, nenadziranom eksplozijom krvavih sukoba radi državnog, plemenskog ili vjerskog fanatizma, s velikim državama koje se ljute kada im je potrebno i šute kada im odgovara. Neumorni Ivan Pavao II. žurno predlaže da međunarodna zajednica složno natjera na poštivanje, i uporabom oružja ako je nužno, temeljnih načela globalnog suživota. I u slučaju Timora, unatoč progonu vjernika, pokolja katolika i uništavanja misija, Papa nije promijenio pravac. Život građana treba štiti od barbarstava njihovih vlada. Poneko se pita je li Vatikan pacifizam odbacio u koprive i iznenada se preobratio na intervencionizam. Tko tako govori ne poznaje Wojtylu. Još od vremena nesretnoga rata u Bosni, Ivan Pavao II. propovijeda obvezu humanitarne ovlasti. Njegova je misao; neka oružje šuti dok je god to moguće, neka se ispitaju svi mirni putovi, ali kada putnika napadne razbojnik, tada dobri Samarićani trebaju intervenirati. I silom. 'Doktrina Wojtyla' nije jednostavna. Ona je sofisticirana. Objavljuje da narodi imaju pravo na svoju osobnost, ali ne nužno i državu za svaki etnicitet. Potvrđuje da ne treba biti prevlasti velikih država nad malima i da treba poštovati suverenitet svih. Kaže da svaka država ima obvezu jamčiti temeljna prava svojim građanima, a ako prekrši taj sporazum, te ih, štoviše, krvavo proganja, onda međunarodna zajednica treba intervenirati za spašavanje najsvetijeg dobra: života. Vatikanska diplomacija dobro je usklađena na tom pravcu.(...) Ivan Pavao II. nije napustio san o planetarnom suživotu u kojemu bi etika i pravo bili usklađeni. Ponajprije, on to ne smatra snom, nego konkretnim uvjetom kako svijet trećeg tisućljeća ne bi pao u endemsku spiralu gospodarskih, vojnih, etničkih i vjerskih sukoba. 21. stoljeće kao scenarij 'sukoba civilizacija', prema proročanstvu američkog politologa Samuela Huntigtona? Papa Wojtyla suprotstavlja mu civilizaciju suživota i prava. Poradi toga Papa nastavlja ustrajavati na ulozi Ujedinjenih naroda i na potrebi da ih se opremi kako bi uistinu bili jamci međunarodnog prava. Danas je u modi govoriti o nedjelotvornosti UN-a. To čine poglavito oni koji im ne žele dati sredstva kako bi mogli autoritativno djelovati. Tako se suprotstavljena veta često pokazuju alibijima. Papa Wojtyla je uvjeren u suprotno. Nikakav klub velikih sila, nikakav G-8 ne može zamijeniti veliki, jedinstveni kondominij kakav je skup nacija okupljenih u Staklenoj palači(...)", piše Marco Politi.