FR-FINANCIJE-Gospodarstvo/poslovanje/financije-Politika FR 6. IX. LIBERATION MMF FRANCUSKALIBERATION6. IX. 1999.Preobrazba MMF-a"Očiti dokazi o pronevjeri međunarodnoga novca u Rusiji opet su postavili Međunarodni monetarni fond pod
svjetla medija. Pa ipak, MMF je mnogo napredovao u posljednje dvije godine. Iako se mora priznati da je ta ustanova u prošlosti često davala neprilagođene analize, savjete i izvodila neprilagođene intervencije, učinjeni su napori da se to promijeni, a time je bolje određena i njegova uloga.Događaji od 1997. do 1999. pokazali su da postoje krize različite prirode. Brazilska je kriza bila rezultat izlaska kapitala koji su ulagači povukli u strahu od velike devalvacije brazilskoga reala. U takvoj vrsti krize, priljev stranoga novca, koji omogućuje povećavanje pričuva, nužan je za vraćanje povjerenja. Korejska kriza izazvana je shvaćanjem da su se korejske banke upuštale u prevelike rizike. Izlaz iz krize u tom se slučaju može ostvariti održavanjem likvidnosti bankarskoga sustava: zato je nužna jaka monetarna ekspanzija i davanje bankama novca iz javnih fondova. U makroekonomskoj krizi tečajeva (brazilski slučaj), intervencija
FRANCUSKA
LIBERATION
6. IX. 1999.
Preobrazba MMF-a
"Očiti dokazi o pronevjeri međunarodnoga novca u Rusiji opet su
postavili Međunarodni monetarni fond pod svjetla medija. Pa ipak,
MMF je mnogo napredovao u posljednje dvije godine. Iako se mora
priznati da je ta ustanova u prošlosti često davala neprilagođene
analize, savjete i izvodila neprilagođene intervencije, učinjeni
su napori da se to promijeni, a time je bolje određena i njegova
uloga.
Događaji od 1997. do 1999. pokazali su da postoje krize različite
prirode. Brazilska je kriza bila rezultat izlaska kapitala koji su
ulagači povukli u strahu od velike devalvacije brazilskoga reala. U
takvoj vrsti krize, priljev stranoga novca, koji omogućuje
povećavanje pričuva, nužan je za vraćanje povjerenja. Korejska
kriza izazvana je shvaćanjem da su se korejske banke upuštale u
prevelike rizike. Izlaz iz krize u tom se slučaju može ostvariti
održavanjem likvidnosti bankarskoga sustava: zato je nužna jaka
monetarna ekspanzija i davanje bankama novca iz javnih fondova. U
makroekonomskoj krizi tečajeva (brazilski slučaj), intervencija
MMF-a savršeno je opravdana. Naprotiv, u slučaju mikroekonomske
krize zbog zaduživanja (korejski slučaj), riječ je o monetarnim
zahvatima i javnim deficitima, a to se mora riješiti na državnoj
razini.
Nedavno iskustvo pokazuje da se povjerenje vraća samo ako se svlada
smanjivanje gospodarske aktivnosti. Svuda gdje je zavladala
recesija (Argentina, Venezuela, Kolumbija, Rumunjska,
Rusija...), financijske su se napetosti zadržale, a socijalni
nemiri plaše strane ulagače. Stoga je posve opravdano donošenje čak
i 'ortodoksnih' mjera za podupiranje unutarnje potražnje: veliki
javni deficit (Koreja), devalvacija reala (Brazil i države
jugoistočne Azije), brzo spuštanje kamatnih stopa (Koreja)...
Nužnost podupiranja potražnje sada MMF, iako sa zakašnjenjem,
počinje prihvaćati.
Novi način razmišljanja vidi se i kod onoga što se obično naziva
'arhitekturom' međunarodnoga monetarnog sustava. Čini se da se tu
svi slažu da treba odbaciti neodržive mjenjačke sustave.
Održavanje nominalnog tečaja u odnosu na dolar sada se ne savjetuje
državama s vrlo raznolikom i na razne strane usmjerenom vanjskom
trgovinom (prema Japanu, prema Europi...) i onima koje i dalje
imaju visoku inflaciju (jer se u tom slučaju razvija precjenjivanje
valute, a to tečaj ne može podnijeti). Način razmišljanja
promijenio se i u vezi s problemom protoka kapitala. Nedavni
prijedlozi usmjereni su prema ograničavanju protoka kratkoročnoga
kapitala. No, postoje i druge vrste protoka kapitala koje mogu biti
vrlo razorne. Tako se od kraja 1998. može opaziti veliki povratak
kapitala u nove države, ali u obliku ulaganja na tržištima
vrijednosnica. A taj kapital ništa ne donosi: time se povisuju
burzovni indeksi, ali se time ne pridonosi financiranju
gospodarstva, a postoji i opasnost da sve to izazove precjenjivanje
valute. Zaključak: čak i dugoročni kapital mora biti pod nadzorom.
I opet dolazimo do ideje prema kojoj bi trebalo dati prednost
izravnom ulaganju u tvrtke.
Neki zajmodavci sve do sada nisu željeli analizirati rizike zato
što su bili sigurni da će državne vlasti ili MMF intervenirati (kao
u slučaju Rusije). Sada mora biti jasno da će privatni zajmodavci
pretrpjeti gubitke u slučaju bankrota i da će se sadašnje
neravnopravnosti u odnosu prema javnom dugu (koji se može
restrukturirati) i privatnome dugu (do sada još nije bilo gubitaka)
sada će popraviti", piše Patrick Artus.