FR-LIBERATION 7.9.EU POVJERENSTVO

FRANCUSKA LIBERATION 7. IX. 1999. Poznati euroskeptik u bruxelleskom povjerenstvu "Tko je rekao: 'Unija nikada ne treba prihvatiti Tursku kao članicu. Turski je narod odveć brojan i siromašan, njegova kultura i napose vjera previše su različite, a turske zajednice u Njemačkoj i Nizozemskoj djelovat će na migracije poput magneta.' Ili: 'Profinjen pravni sustav s visokom razinom pravne zaštite pokazuje se kao prava topovska kugla u borbi protiv protuzakonitog traženja azila.' Ili pak: 'Ne prihvaćam ŠeuropskiĆ federalistički ideal i mislim da moramo zadržati pravilo o jednoglasnosti.' 'Parlament mora zastupati narod, želi li biti legitiman, ili barem shvaćen kao takav. Mislim da se nijedan narod Š...Ć, danas ni sutra, neće prepoznati u Europskom parlamentu.' Treba, dakle, jako ograničiti 'ovlasti Bruxellesa i ŠnačinitiĆ novi odabir već prenesenih ovlasti.' Je li riječ o nacionalistu i pristaši suverenosti? Nipošto. Riječ je o nizozemskom liberalu Fritsu Bolkesteinu, novoizabranom europskom povjereniku zaduženom za zajedničko tržište. To je prvi put da Povjerenstvo u svojim redovima ima poznatog euroskeptika. Taj bivši predsjednik skupine liberala u nizozemskom parlamentu i sadašnji predsjednik Liberalne internacionale, političku je karijeru zapravo izgradio u toj ustanovi, bez dvojbe laskajući najkonzervativnijim instinktima svojih sugrađana. Moglo se, dakle, očekivati da će ga europski zastupnici na saslušanju jučer popodne hametice razbiti. No, nije bilo tako. Na pitanja o svom euroskepticizmu, Bolkestein je odvažno odgovorio: 'Ostajem pri onom što sam govorio tijekom svoje dvadesetogodišnje političke karijere u Nizozemskoj.' Jedini znak ublaživanja: 'Moje prošle izjave trebaju se prosuđivati u sklopu nacionalne rasprave' u Nizozemskoj. On je a priori odvažan u sredini koja jako pristaje uz proširenje europske integracije. No, Bolkestein ne želi da ga se izjednačuje s odlučnim protivnicima Europe: 'Kada razmišljam o euroskepticima, mislim na ljude kao što su Michael Portillo u Velikoj Britaniji (prvi čovjek među protivnicima Europe u Konzervativnoj stranci) i Charles Pasqua u Francuskoj. Nemam ništa zajedničko s predodžbama koje ti ljudi imaju o Europi.' No, u biti, on im ništa ni ne zamjera: tako se on očituje za usklađivanje neizravnog oporezivanja, ne želi da se o tome odlučuje kvalificiranom većinom koja je ipak jedini način kako bi to pitanje išlo naprijed... Ukratko, ne samo da taj izvrsni poliglot (engleski, njemački, španjolski, francuski, donekle švedski i, svakako, nizozemski) ne žali ni za čim, već ostaje pri svome. Daleko od toga da su se razbjesnili, europski su zastupnici bili neočekivano hladni prema tom drskom euroskeptiku. On će, po svoj prilici, biti potvrđen na dužnosti. Ipak se možemo zapitati postoje li uopće zapreke koje bi mogle onemogućiti povjereničku dužnost...", iz Bruxellesa izvješćuje Jean Quatremer.