SL DELO 6.9. SLOVENCI O STABIL.SPORAZ.

SLOVENIJA DELO 6. IX. 1999. U zrcalu "O stabilizacijskom sporazumu javno je mišljenje oprezno i zbunjeno. Anketa koju je 'Delo' provelo prošloga tjedna pokazala je da ljudi više vrebaju političke primjese projekta za stabilizaciju Balkana nego što ga shvaćaju kao gospodarsku priliku. Općenito su njihova mišljenja sasvim protivna: približno jednako ima onih koji vide od njega korist kao i drugih koji su uvjereni da sudjelovanje može škoditi; izjednačeni su odgovori da je sudjelovanje u sporazumu prednost i, obratno, slabost za pridruživanje Europskoj uniji. Većinsko je samo uvjerenje da Slovenija ne pripada balkanskim državama i da se slovenska politika ni ovaj put nije iskazala kad je sporazum objašnjavala javnosti. Rezultati ankete vjerna su preslika zbunjenosti i dvoumljenja u politici i nejasnoće koja vlada u njezinim glavama. S vrha se čulo već previše međusobno suprotnih obrazloženja što bi za Sloveniju trebao značiti globalni projekt za uređivanje odnosa u jugozapadnoj Europi i kakvu bi ulogu Ljubljana u njemu imala, tako da se drukčije javno raspoloženje nije ni moglo očekivati. Predsjednik države već godinu i pol promiče zamisao o konferenciji o Balkanu koja bi trebala vrjednovati uzroke krize i ponuditi dugoročna rješenja. U međuvremenu nekako ga je prestiglo rođenje stabilizacijskoga sporazuma. Predsjednik vlade, koji je u međuvremenu zapazio da se šarmu velesila na neki način nije moguće oduprijeti, u srpnju je izjavio da je dosad za Sloveniju prijašnje pripadanje Jugoslaviji bilo štetno, a da bi se sada mogao taj položaj promijeniti u prednost. Ljubljana kao 'regionalno know-how središte' problematične regije? Ministar vanjskih poslova našao se u dosadnoj klopci obrazloženja kome je u spomenutom sporazumu potrebna pomoć i tko ju daje. A potpredsjednik vlade koji se ne može odreći kušnje posezanja u vanjskopolitička promišljanja - premda: ah, kako neugodno, to nisu one obične bitke koje se mogu dobivati retorikom koja nema veze s realnošću - najpuniji je bojazni i demona u pogledu suradnje s mučnim Balkanom. Stabilizacijski sporazum i slovensko sudjelovanje u njemu ukratko potpuno je ispolitizirana tema o kojoj slovenska politika nije postigla nikakve suglasnosti. A nužno bi trebala. Jer koje je vanjskopolitičko pitanje, osim pridruživanja Europskoj uniji, za slovensku državu od većega životnoga značenja nego prilike tamo ispod, u neposrednom susjedstvu, o kojemu ovise njezina sigurnost i blagostanje? Kroz sve godine Ljubljana nije oblikovala dugoročno usmjerenje 'balkanske politike' i gurala je glavu u pijesak. Umjesto toga ustrajala je na parcijalnim politikama koje nisu donijele rezultate. Postupanje s područjem koje je najprirodnije zaleđe te države, bez obzira na traume iz prošlosti, ne može se ograničiti na uređivanje neriješenih dvostranih pitanja s Hrvatskom, na problematiku Ljubljanske banke u Sarajevu ili uspostavu diplomatsko-konzularnih odnosa sa Srbijom. Onoga tko čeka, okolina konačno postavi tamo gdje joj se čini da mu je mjesto. Je li bilo o Sloveniji uopće ikakve dvojbe? Nosimo li možda još kakva druga iskustva, 'rane' osim jugoslavenskih? Vjerojatno bi bilo prilično manje rizično da smo si već godinama prije priuštili manje nojevsko bavljenje s Balkanom" - piše Saša Vidmajer.