AU 4. IX. PR: EU STRATEGIJA ZA J/IST EU

AUSTRIJA DIE PRESSE 4. IX. 1999. Kozmos i kaos u jugoistočnoj Europi "U knjizi 'Redrawing the Map of Europe' ('Crtanje novih granica na zemljovidu Europe' - op. prev.) Michael Emerson dodijelio je Europskoj uniji ulogu kozmosa, dakle reda, dok će po njegovoj prognozi ostatak Europe, obilježen padom Željeznoga zastora i sovjetskoga carstva kao i nastankom novih nacionalnih država, krenuti u smjeru kaosa. Ovih je tjedana nesumnjivo posebno osjetljiva jugoistočna Europa, pri čemu je važan naglasak stavljen u prvom redu Stabilizacijskim sporazumom - naime, riječ je o spoznaji da taj dio kontinenta treba podjednako biti uključen u proces integracije kao i istočni dio srednje Europe. Potpuno je neupitno i više nego razumljivo da to nije moguće postići od danas do sutra. Povod za zabrinutost pružaju zbivanja - odnosno propusti - zabilježeni od sastanka na vrhu održanoga u Sarajevu u srpnju ove godine. Koliko god dobar bio Stabilizacijski sporazum i koliko god pošteno bilo uspostavljanje okruglog stola za jugoistočnu Europu i njemu podređenih stolova za demokratizaciju, privredu i sigurnost, toliko su nerazjašnjeni postupci, napravljeni u međuvremenu. Koordinacija između koordinatora Stabilizacijskoga sporazuma, Ureda visokoga predstavnika u Bosni i Hercegovini i UNMIK-a, tijela UN-a na Kosovu, bit će već sama po sebi veliki problem. Dosad je nažalost djelotvornost bilo moguće postići samo uz utjecaj Sjedinjenih Država, dok sami Europljani međusobno često proizvode besmislena suparništva. Broj različitih strategija za demokratizaciju Srbije, obilje ministarskih konferencija, koje žele raspodijeliti još nepostojeći novac za razne projekte, i udvostručavanje kroz inicijative i simpozije tipičan su primjer takvog ponašanja. Nakon prihvaćanja Helsinških spisa postalo je jasno da granice mogu biti promijenjene samo u procesu usklađivanja stajališta. Stoga Jugoslaviju neprekidno uvjeravaju da je njezin teritorijalni integritet netaknut. No, kvazi-protektorat na Kosovu već je zapravo rezultirao nastankom samostalnog entiteta čiju međunarodno-pravnu budućnost nitko ne može odrediti. To vrijedi i za proces koji je pokrenut sklapanjem Daytonskog sporazuma za Bosnu i Hercegovinu da bi na kraju rezultirao tek još dubljom etničkom podjelom. Perspektiva po kojoj će međunarodna zajednica u jugoistočnoj Europi nevoljko prisvajati jedan protektorat za drugim, nema budućnost. Tome valja dodati i neugodnu okolnost da u uredima europskih vlada baš i nije pretjerano rašireno znanje o tim stvarima. Kao da to nije dovoljno, spomenutim pojavama pridružuje se i suparništvo sa Sjedinjenim Državama koje ni same nisu baš uvijek taktične. Nedavno uhićenje potencijalnoga ratnog zločinca u Beču sigurno je izvedeno i sa stajališta težnje da Austrija, pomalo teška u pitanjima NATO-a, proguta knedlu u pitanjima vezanim za OESS. Sve je to jako ružno i baš nije utemeljeno na želji za brzim postizanjem odgovarajućih rezultata. Naravno, opravdan je mogući zahtjev da vlade-sudionici formuliraju svoje prioritete, pokažu veću spremnost na suradnju sa susjedima ali prepostavka za njegovo ispunjenje jest zajednička strategija ponajprije u Europskoj uniji. Tko zapravo sprječava njezino razvijanje? Vjerojatno tek mi sami! Ne usvojimo li takvu strategiju, nalazimo se na putu u novi sukob ako ne i rat", upozorava Erhard Busek, ravnatelj Instituta za Podunavlje i srednju Europu.