SAD 11. VIII. WT: BALKANSKE DRŽAVE MORAJU SURAĐIVATI

ika-Diplomacija-Strana pomoć SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGON TIMES 11. VIII. 1999. Balkan: nastavljeno nicanje novih entiteta "Dok sjedite pod jakim balkanskom suncem i razmišljate o očito bekrajnoj koloni kamiona pred vama i skupinama Bugara, natovarenih nečim što nalikuje na prošlotjedno rublje, ali je vjerojatnije da je riječ o robi namijenjenoj prodaji s druge strane granice, u Makedoniji, u vašoj se glavi kristalizira sljedeća misao: bit će potrebno beskrajno strpljenje da bi ovaj dio svijeta počeo funkcionirati kao nešto što nalikuje redu i djelotvornosti - čak i nakon prestanka NATO-ova bombardiranja i presušivanja goleme rijeke izbjeglica. Replike opisanih beskonačnih povorka prisutne su na cijelom Balkanu. Prijelaz iz Kosova u Makedoniju traje četiri sata. Samo vozila mirovnih postrojba prolaze kroz nadzorne točke bez ikakvih problema. Prema Kosovu, na jednom graničnom prijelazu između Albanije i Kosova radi samo jedan carinik. Kretanje robe i ljudi trajno je zamrznuto. Sve ovo nije tek puka slučajnost. Makedonija ubire 20 posto svojih državnih prihoda od carina na granici, a taj postotak nije nimalo neobičan u toj regiji. Ubiranje carinskih pristojba slijedi ovdje prilično čudne kriterije. Za prijelaz preko granice podjednako je važan 'bakšiš', novac potreban za podmazivanje dlanova carinskih dužnosnika. Zapinju čak i pošiljke pomoći. Na granici Kosova i Makedonije kamioni natovareni građevinskim materijalom, namijenjenim obnovi spaljenih domova, blokirani su u uskom grlu dok makedonski dužnosnici čekaju svoj udio, tvrde pripadnici međunarodnih humanitarnih organizacija. U međuvremenu, 300 do 400 tisuća ljudi na Kosovu vjerojatno neće dobiti nikakav zaklon do listopada, kad počinje oštra balkanska zima. Ta neugodna činjenica grubo odudara od velikih nada, uloženih u ovoj regiji u Sporazum za stabilnost Balkana, koji su prije dva tjedna u Sarajevu potpisali Amerikanci i Europljani uz zvuke brojnih fanfara. Sporazum se neprekidno javlja u razgovorima kao čarobna formula, čarobna mantra koja će Balkan izvući iz bijede nakon desetljeća zanemarivanja. Nakon Sporazuma za stabilnost slijedi, naravno, članstvo u Europskoj uniji i NATO-u. Nema sumnje da su susjedi Srbije i Kosova pretrpjeli negativne posljedice tijekom proljetnih vojnih operacija. Makedonski premijer Ljupčo Georgijevski ističe da je njegova zemlja za vrijeme rata zabilježila štetu od 450 milijuna dolara (uključujući smještaj 360 tisuća kosovskih izbjeglica, upotrebu vojnih baza, vezanu uz 16 tisuća NATO-ovih vojnika, gubitke u trgovini sa Srbijom kao makedonskim najvažnijim trgovačkim parterom, štete koje su NATO-ova vozila nanijela makedonskoj infrastrukturi, itd.). To je prilično velika svota za zemlju s dva milijuna stanovnika i 1000 dolara godišnjeg prihoda po stanovniku (barem po službenim podacima). 'Nijedna država nije više sudjelovala u ratu od Makedonije', tvrdi gospodin Georgijevski. 'Čuli smo brojna velika obećanja za vrijeme trajanja zračnih napada, ali put do njihova ispunjenja jako je dug', napomenuo je on. Ipak, Makedonija, po njegovim riječima, još očekuje prvi novčić nadoknade. No, nije realno očekivati da će Sporazum za stabilnost - i njegova obećanja o ulaganjima, pomoći i trgovinskim povlasticama - biti dovoljan sam za sebe. Koliko god čovjek bio spreman prihvatiti načelo samoopredjeljivanja za sve nepomirljive etničke skupine na Balkanu, gola je činjenica da one moraju međusobno surađivati žele li se izvući iz siromaštva. Pitanje je na kojoj bi se razini ta suradnja trebala odvijati. Integracija je neosporno pokretač sadašnje američke politike - što je snažan otklon od potpore koju je Bushova i Clintonova vlada pružala nezavisnosti Bosne, Hrvatske i Slovenije. Naime, američki dužnosnici ne ohrabruju nezavisnost Kosova i Crne Gore u odnosu na Jugoslaviju (čime bi se ta zemlja svela samo na Srbiju, dok bi na vlasti i dalje bio mrski Slobodan Milošević). 'Glavno je pitanje koliko ćemo dugo prekriženih ruku gledati raspad Jugoslavije prije no što je ponovno počnemo sastavljati', izjavljuje jedan dužnosnik američkog veleposlanstva. Možda je tako, ali možda sve baš i ne ovisi o nama. 'Sve su te zemlje premale', izjavljuje Dieter Falk, ravnatelj ureda Njemačke kooperacije za ulaganje i razvoj. 'Bude li Balkan pretvoren u federaciju koja bi obuhvatila i Rumunjsku i Bugarsku, nastalo bi prilično veliko tržište za robu i usluge - 50 do 60 milijuna ljudi, veličine Njemačke', napominje Falk. Prijedlog o stvaranju balkanske federacije, 'A System for Post-War South-East Europe' (Sustav u poslijeratnoj jugoistočnoj Europi' - op. prev.), iznio je na sastanku, održanom u drugoj polovini srpnja, Centar za europske političke studije, organizacija sa sjedištem u Bruxellesu. U tom je prijedlogu skicirana zajednička balkanska zona slobodne trgovine, ulaganje u infrastrukturne veze u regiji, sporazum o pridruženom statusu u Europskoj uniji, koji bi trebao omogućiti izlazak robe s Balkana po sniženim pristojbama, gospodarstvo temeljeno na euru (trenutno na tom području vlada njemačka marka) i ukidanje postojećih, a ne stvaranje novih granica. Nakon svih užasa koji su se na tom području dogodili tijekom proteklih deset godna, bit će teško uvjeriti balkanske narode da ublaže sumnjičavost u međusobnim odnosima. Neće biti lako ni uključiti u taj projekt Srbiju, koja očajnički treba novo političko vodstvo prije no što se pridruži bilo kakvom planu obnove. No, žele li te nove nacije preživjeti kao politički vitalni entiteti, nesumnjivo će morati međusobno surađivati - bar na ekonomskoj razini. Odvojeno neće uspjeti", smatra Helle Bering.