RU-US-REFORME-Organizacije/savezi-Vlada-Diplomacija US 2. IX. IHT RUSIJA SJEDINJENE DRŽAVETHE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE2. IX. 1999.Velika prijevara na ruskom putu u reformu"Ruski financijski skandal dovodi u pitanje tvrdnju da se
Jeljcinova Rusija kreće prema reformi i integraciji u svjetsku zajednicu", piše William Pfaff. "Otkrivamo da je odnos između Zapada i onih koji danas vladaju Rusijom prijevara u kojoj odgovornost snose obje strane.Ruska vlada i ljudi povezani s njom prevarili su ruski narod. Međunarodni zajmodavci i zapadne vlade također su ih prevarili, a i zapadni porezni obveznici koji su osigurali procijenjenih 10 milijardi dolara međunarodne pomoći, što je završilo na privatnim računima u poreznim utočištima.Što je najgore, ništa od toga ne iznenađuje. Bivši zaposlenik jedne od međunarodnih agencija za posuđivanje pričao mi je kako je, prilikom prvog sastanka s dužnosnicima jedne od banaka navodno umiješanih u skandal, u njihovom moskovskom sjedištu, gotovo očekivao da izvade pištolje i stave ih na stol. Otišao je kući i svoju organizaciju savjetovao neka ne posluju s tom bankom. Druge su državne i privatne banke bile manje oprezne pri izboru.
SJEDINJENE DRŽAVE
THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE
2. IX. 1999.
Velika prijevara na ruskom putu u reformu
"Ruski financijski skandal dovodi u pitanje tvrdnju da se
Jeljcinova Rusija kreće prema reformi i integraciji u svjetsku
zajednicu", piše William Pfaff. "Otkrivamo da je odnos između
Zapada i onih koji danas vladaju Rusijom prijevara u kojoj
odgovornost snose obje strane.
Ruska vlada i ljudi povezani s njom prevarili su ruski narod.
Međunarodni zajmodavci i zapadne vlade također su ih prevarili, a i
zapadni porezni obveznici koji su osigurali procijenjenih 10
milijardi dolara međunarodne pomoći, što je završilo na privatnim
računima u poreznim utočištima.
Što je najgore, ništa od toga ne iznenađuje. Bivši zaposlenik jedne
od međunarodnih agencija za posuđivanje pričao mi je kako je,
prilikom prvog sastanka s dužnosnicima jedne od banaka navodno
umiješanih u skandal, u njihovom moskovskom sjedištu, gotovo
očekivao da izvade pištolje i stave ih na stol. Otišao je kući i
svoju organizaciju savjetovao neka ne posluju s tom bankom. Druge
su državne i privatne banke bile manje oprezne pri izboru.
Poslije 1992., zapadni su dužnosnici i promatrači shvatili da novac
iz Rusije crpe 'oligarsi', koji su izvukli koristi iz onoga što je
opisivano kao privatizacija ruske industrije, a zapravo se radilo o
prisvajanju ruske državne imovine koje su izveli ljudi na vlasti i
njihovi suradnici.
Gotovo svi su pretpostavljali da je u to upleteno i sadašnje rusko
vodstvo, uključujući i ljude koji se smatraju reformistima, te
članovi Jeljcinove klike.
Bilo je jasno da je riječ o mnogo većem problemu od nepotizma u
kapitalizmu. Svi su mislili da je to cijena koju treba platiti za
gospodarsku reformu i demokratizaciju Rusije.
I svi su bili u krivu. Razmjeri prijevare i identitet upletenih
osoba objašnjavaju da se radilo o pljačkanju ruskog naroda zbog
bogaćenja pojedinaca, a to se provodilo pred očima Zapada i na uštrb
demokracije.
Zapad je u tomu bio moralni suučesnik. Glavna je pogrješka bila
ustrajno stapanje inozemnih odnosa Washingtona s osobnim vezama
među pojedinačnim vođama, odnosno zanemarivanje okrilja
tradicionalnih međusobnih odnosa među vladama.
Tisak s tim ima velike veze, ali većinom se radilo o samouzdizanju
zapadnih vođa koji su se željeli prikazati osobno odgovornim za
provođenje svjetskih poslova.
'Billovo' prijateljstvo s 'Borisom' i 'Alovo' s Viktorom
Černomirdinom (bivšim premijerom i oligarhom Gazproma,
'privatiziranog' državnog naftnog monopola) služili su da ih
poistovjete, u njihovim vlastitim očima i (mislili su) očima
birača, sa zaštitnicima nove Rusije.
Oni su koristili američka sredstva i sredstva međunarodnih
kreditnih agencija u kojima prevladavaju Sjedinjene Države, da
održe prijatelja Borisa Jeljcina na vlasti - što je samo po sebi
poticaj korupciji.
Tu je bila umiješana i ambicija. Strobe Talbott, zadužen za ruska
pitanja u američkom ministarstvu vanjskih poslova, želio je steći
ugled važnoga čimbenika u vezi s problemom reforme u Rusiji, zemlji
koja ga je oduvijek zanimala. Ekonomisti sa sveučilišta stvarali su
ili kitili svoj ugled pružanjem pomoći u nevolji.
Nitko neće priznati da je slom komunizma u Rusiji pokrenuo proces
koji Sjedinjene Države, a do neke mjere i Zapad, ne samo da nisu bili
sposobni riješiti, već ga čak nisu bili kadri ni u potpunosti
shvatiti, s obzirom na različitost povijesnog i kulturnog iskustva
između Zapada i Rusije.
I puko neznanje odigralo je svoju ulogu. Francuski direktor MMF-a,
Michel Camdessus, rekao je u utorak za pariški 'Liberation' da
'nismo vidjeli da će raspad komunizma izazvati raspad države'.
Svaki dodiplomski student političkih znanosti mogao mu je reći da
je država u Sovjetskom Savezu bila fasada komunističke stranke. To
je razlog zbog kojega je Mihail Gorbačov pokušao reformirati
Sovjetski Savez reformiranjem stranke, kako bi je naveo da bude
odgovorna i da poštuje zakon. A Zapad se podsmjehivao.
Zapadnom politikom prema Rusiji od 1990. prevladava određena vrsta
amaterizma, karijerizma, neznanja i trgovački interesi američkih
korporacija, koji u Clintonovoj vladi imaju utjecaj kakav još nisu
imali u povijesti američkih vlada.
Najgora stvar za Rusiju jest to što joj je to ponovno donijelo
moralni nihilizam. Sami lopovi ponašali su se prezirno prema
Zapadu, tvrdeći da ih je Zapad naučio da se ponašaju kao što su
činili.
Najbolja stvar koja se u Rusiji dogodila jest to što su se
demokratske vrijednosti očito ukorijenile, iako možda još ovise o
okolnostima. Tužitelji i sudski organi, kao i tisak, istražuju te
zločine, a u tom se suočavaju sa snažnim otporom. Pitanje je hoće li
zakonitost prevladati. Sami će Rusi sad odlučiti o tome."