NJ 1. IX. SZ: RUSKA AFERA I AMER. IZBORI

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 1. IX. 1999. Na rubu groba milijarda "Tko na mjestu drugoga čovjeka priželjkuje posao svoga šefa, mora se povremeno dokazivati na prvorazrednim zadaćama. Za američkoga potpredsjednika Ala Gorea, koji bi u siječnju 2001. želio ući u Bijelu kuću, ta se zadaća zove 'Rusija'. Na tom osjetljivom području Bill Clinton uvijek je pružao svom zamjeniku priliku da se profilira kao iskusni znalac vanjske politike. No, kako stvari sada stoje, Gore je vjerojatno poželio da Clinton baš i nije bio tako velikodušan u toj raspodjeli tema. Naime, ono što je trebalo funkcionirati kao politički kapital, razvija se u mučnu hipoteku. Al Gore navodno je za pranje milijarde ruskih dolara u newyorškim bankama doznao iz novina. Možda je zaista tako, ali najkasnije prilikom čitanja tih članaka zasigurno mu je palo na pamet da bi ga neprozirni financijski poslovi moskovskih moćnika mogli skupo stajati. Goreovi republikanski protukandidati nemaju drugog izbora: ne pretvore li skandal s pranjem novca u temu svojih predizbornih kampanja, bit će diskvalificirani zbog nesposobnosti. Napokon, čini se da aktualna afera ima gotovo sve elemente, nužne za uzbunjivanje američkih duhova: moskovski mafijaši i ministri pune svoje džepove 'novcem poreznih obveznika' - doduše, ne ruskih već američkih - otuđenih iz američkih programa pomoći i zajmova Međunarodnoga monetarnog fonda. Rečene pretpostavke nisu dokazane. Osim toga, američka vlada i MMF žestoko ih pobijaju. No, dosadašnja dinamika skandala upućuje na očekivanje da će svaka nova potankost učiniti sliku još mračnijom. Kakve pak veze ima Al Gore sa svim tim? Nitko mu neće moći ozbiljno podmetnuti svjesno pomaganje ruskim magnatima pri njihovu samobogaćenju. No, nije u tome stvar. Kao supredsjedatelj Rusko- američkog povjerenstva Gore je uspješno posredovao dojam o aktivnom sudjelovanju u oblikovanju politike Washingtona prema Moskvi. Predbacivanja bloka najizglednijeg republikanskog kandidata Georgea W. Busha za političku suodgovornost za skandal dovela bi Gorea u škripac. Gore može podsjetiti da Predsjednik još ima posljednju riječ pri kreiranju kreditne politike prema Rusiji, ali takva bi izjava raskrinkala njegov dosadašnji vanjskopolitički angažman kao šuplju predstavu i nipošto mu ne bi donijela bodove u predizbornoj borbi. S druge strane, Gore može ustrajati na tvrdnji da je odluka o dodjeli kredita bila ispravna unatoč svim skandalima s korupcijom. I taj bi potez bio rizičan. Proširi li se afera s pranjem milijarda dolara, takva bi politika bila nepovratno diskreditirana, a Gore bi ponovno ostao bez bodova u predizbornoj kampanji. Upravo u tom kontekstu valja tumačiti američke reakcije na aktualnu aferu - to vrijedi i za umirujući poziv zamjenika ministrice vanjskih poslova Strobea Talbotta na 'mir' i na uzbuđeni zahtjev republikanskog šefa Kongresnog odbora za banke Jima Leacha za savjetovanjima skupine G- 7. Iako moskovski majstori za korupciju možda smireno očekuju predizbornu kampanju u vlastitoj zemlji - u prosincu će biti izabran novi sastav skupštine, a sljedeće godine i novi predsjednik - američka bi ih kampanja trebala uznemiriti. Njihov posljednji gutljaj iz boce mogao bi jednostavno prevršiti mjeru jer je izazvao raspravu koja bi američkim političarima ubuduće mogla otežati dobivanje novca za Rusiju. Tu raspravu ni u kom slučaju ne forsiraju samo republikanci već i 'New York Times': 'Pitanje je li američka vlada poklonila dovoljno pozornosti problemima s korupcijom u Kremlju može i treba biti predmet rasprave u netom započetim kampanjama za predsjedničke izbore', poučava NYT. Još nisu svi u Moskvi shvatili potpune razmjere afere. Tako list 'Vremja MN' pretpostavlja da se iza te afere krije republikanska kampanja, usmjerena protiv Ala Gorea. Možda je zaista tako, ali republikanci nisu jednostavno izmislili milijarde na izvacima s bankovnih računa. Zato ta afera i jest katastrofa za Rusiju", upozorava Daniel Broessler.