SL 28.VIII.-DELO-STRAH OD JUGA

SLOVENIJA DELO 28. VIII. 1999. Strah od juga "Skepsa koju dio slovenske javnosti osjeća zbog slovenskoga uključivanja u stabilizacijski sporazum za jugoistočnu Europu, razumljiva je. Da se mlada država koja je jedva pobjegla iz balkanskoga kotla opet povezuje s jugom? S druge se pak strane čini da je otpor prema bilo kakvoj suradnji s jugom i posljedica držanja nekih Slovenaca koji se već tradicionalno osjećaju vrjednijima u usporedbi s južnjacima. Radi se o ponašanju onoga slovenskog 'Uebermenscha' koji je uz svoj kompleks više vrijednosti istodobno tako ponizan recimo prema Bavarcima ili austrijskim Štajercima kojima je 'Hochdeutsch' strani jezik. A slovensko uključivanje u stabilizacijski sporazum jugoistočne Europe ni iz daleka nema samo političke implikacije. Za nas su kao i političke implikacije važne i gospodarske, najvjerojatnije još i važnije. Navedimo neke činjenice. Slovensko je gospodarstvo u godinama kad se zbog bojkota, odcjepljenja, ratova i sankcija uspješno preusmjerilo na zapadna tržišta, u prosjeku napredovalo po stupnjevima koji se kreću oko tri posto. Ako želimo da taj stupanj bude za neku točku, dvije ili tri veći, moramo tražiti nove prilike, jer gospodarsko poslovanje čija je želja što je moguće veća suradnja sa Zapadom, ne omogućuje takav rast koji bi nas približio gospodarstvima koja želimo uloviti za rep, što bi nam omogućilo priključivanje EU. A to ne može poreći ni najzagriženiji skeptik. Zato bi bilo djetinjasto da se zbog iracionalnih razloga odlučimo za to da slovensko uključivanje u obnovu područja jugoistočne Europe - jednoga će dana obnova obuhvatiti i Srbiju - ne podupremo i na institucionalnoj razini. Nastojanja za slovensko uključivanje u obnovu treba poduprijeti i zato što će obnovu u okviru stabilizacijskog sporazuma sufinancirati međunarodna zajednica, zbog čega će rizik biti manji. Koliko novca će međunarodna zajednica namijeniti obnovi i preko kojih kanala, još doduše nije jasno, ali činjenica je da će ga biti prilično. Stručnjaci prosuđuju da je intervencija Zapada u SRJ izazvala materijalnu štetu u visini od 40 milijarda maraka. Obnova koja bi bila usmjerena na razvitak, po nekim bi procjenama mogla stajati od 37 pa sve do 190 milijarda maraka. A međunarodna zajednica, ponajprije EU, zainteresirana je za što bržu obnovu, zbog mira, razvitka demokracije i ponajviše zbog mogućnosti da ljudi s juga u podnošljivijim gospodarskim i političkim odnosima postanu zahvalni kupci zapadnih dobara. Zato će biti spremna kao ulaganje financirati razvitak na jugu Europe. A već obnova sama, prilika je za europska poduzeća koja će graditi, prodavati potrošna i investicijska dobra, nuditi svoje proizvode... Zašto ne bi slovenska poduzeća uz talijanska, austrijska, mađarska, njemačka itd. sudjelovala u tim poslovima? Možda zato što 'mi ne ćemo surađivati s južnjacima'? To je glupo, i to zna svaki dobar gospodarstvenik koji za sebe vidi još veću prigodu u suradnji s jugom zato što razumije i govori srpski (i na svakom koraku može sresti nekoga tko zna albanski ili makedonski) i poznaje tamošnje poslovne odnosno kulturne običaje. Iako nekoliko godina ne posluje s jugom tako intenzivno kao nekoć, još nije zaboravio kako se stvarima tamo služi, još uvijek pozna puno važnih ljudi - ukratko - ima još ponešto vrlo važnog takozvanog informacijskog kapitala kojega može unovčiti i u odnosima s europskim poduzećima koja žele obnavljati jug. Ona to mogu napraviti i u suradnji sa Slovencima i preko Slovenije. Sposoban slovenski gospodarstvenik koji se danas tuče po glavi i zato što je u dobroj mjeri zakasnio na obnovu BiH, također zna da danas na jugu neće moći prodati manje vrijednu robu, jer se natječe sa Zapadom i svjestan je da svoj posao ne smije širiti na jug na račun sadašnjeg opsežnijeg poslovanja sa Zapadom. Neke aktivnosti za poticanje slovenskog sudjelovanja u obnovi i razvitku jugoistočne Europe već su počele. Krajem mjeseca u Ljubljani će se na poziv Gospodarske komore sastati predstavnici gospodarskih komora većine jugoistočnih područja. Raspravljat će o tomu kako se uključiti u obnovu. Taj susret za naša poduzeća neće biti nevažan. Vrlo su važna i razmišljanja o tomu kako da se neke strane banke čiji je značajni vlasnik državna Nova ljubljanska banka, još djelotvornije uključe u poslovanje s jugom kao veza između stranih odnosno međunarodnih financijskih ustanova, naših financijskih ustanova, slovenskih poduzeća i poduzeća na jugu. Tu ponajprije treba spomenuti banku LHB iz Frankfurta, bečku Adria Bank i LBS u New Yorku. Ta potonja u cijelosti je u vlasništvu NLB, Adria Bank je vlasništvo Bank Austrije, NLB, Beogradske banke i Zagrebačke banke, a vlasnici LHB su tri slovenske banke (nešto iznad polovice), nešto manje od 11 posto imaju Jugobanka i Beogradska banka, malo manje od 6 posto Vojvođanska banka, jedan posto je u vlasništvu Montenegrobanke, 13,4 posto LHB je u vlasništvu hrvatskih banaka, Privredna banka Sarajevo ima 8,5 posto, Stopanska banka 0,95 posto, kćeri dvaju slovenskih poduzeća u Njemačkoj (Sava i Gorenje) imaju nešto više od 9 posto. Već dakle vlasnički sastav LHB svjedoči o tomu da može biti prikladna za povezivanje međunarodnih financija, slovenskih poduzeća i poduzeća s južnih područja. A tu ulogu LHB svakako bi trebalo ojačati. Možda bi Slovenci mogli suutemeljiti i neku banku na Kosovu? Posve bi dakle bilo deplasirano kad bi Slovenci zbog kompleksa superiornosti, neutemeljenih političkih strahova ili jednostavno zbog lijenosti - zašto bi se trudili, i ovako nam je dobro - propustili prigodu da budu bogatiji" - zaključuje Peter Frankl, urednik 'Financija'.