FRANCUSKA-LIBERATION OD 25.8.99.RASPRAVA O KOSOVU

FRANCUSKA LIBERATION 25. VIII. 1999. Kosovo: nepravilnosti nakon rata "Činjenice su okrutne, ne samo za one koji su njihove žrtve: najavljeni prethodnim ratovima u Hrvatskoj i Bosni, pokolji na Kosovu doista su se dogodili! 'Samo' su podcijenjeni njihovi razmjeri. Divna srpska vojska, jedna od najboljih u svijetu, kažu, koja je pokazala očit dar za pustošenje gradova i sela, za grabež, silovanje i pokolje! Savršena taktika spaljene zemlje s vojnicima koji se vraćaju kući natovareni stvarima, pokazujući znak pobjede! Sve se to ne može improvizirati. Etničko čišćenje nije bilo posljedica rata, već njegov razlog postojanja; od sjevera do juga Kosova, pokolji su bili planirani, kao u Vukovaru i Srebrenici. Bombardiranja su samo ubrzala njegovu provedbu iza zatvorenih vrata, koju je nametnuo Beograd. Čini se da je rat na Kosovu završen, ali se mir nije vratio. Pri uspostavi mira europska javnost imat će veći utjecaj nego što se čini. Zato treba istražiti odgovor onih koji su osudili NATO-ova bombardiranja prije i nakon raspleta krize. Prije raspleta postojala je besramna inačica na način Normana Mailera, za kojega 'etničko čišćenje, s pojedinačnim silovanjima i pokoljima koje ono uključuje (...), nije genocid, već 'psihički genocid' (sic)' ('Liberation' od 31. svibnja). Obitelji tisuća žrtava odredit će njegovo značenje. Postoje i oni koji, poput Jean-Francoisa Kahna, radije brane Regisa Debraya, 'nesvjesnog junaka', nepokornog, koji u 'zbunjujućem izazovu pred kojim je navala oklopnika iz Reichshoffena tek sitnica... najedanput prkosi onima od kojih zavisi njegov ugled - novinarima, moralnoj ljevici i bezočnoj desnici' ('Liberation' od 28. svibnja.). Još više zabrinjava raščlamba Jean-Pierrea Chevenementa i njegovih prijatelja. Prije potpisivanja sporazuma, oni su žalili što je podignuta optužnica protiv Miloševića, pod izlikom da to 'smanjuje izglede za mir', dok je nakon nekoliko dana svatko mogao vidjeti da od toga nije bilo ništa. To je žaljenje bilo popraćeno neokornelijanskim sofizmom: treba li pregovarati s ratnim zločincem, ili - druga inačica - je li on još ratni zločinac, ako se pregovara s njime? Vjeruje li ministar unutarnjih poslova doista da pregovori od ubojice i otmičara čine običnog građanina? To je sumnjiv formalizam. Sumnjiv također zbog dugotrajne šutnje o sudbini kosovskih Albanaca koji su progonjeni u užasnim okolnostima i zbog brige za sigurnost Srba koji su bili prisiljeni na seobu. Ta jednostrana briga navodi na zaključak, a to je neprihvatljivo, da postoje narodi koje je lakše klati nego druge. (...) Kako god bilo, za prijatelje Jean-Pierrea Chevenementa, 'republika' je temeljni entitet čiji su oni isključivi branitelji. Svatko u svojoj kući, pa neka se krvnici i žrtve snalaze. Želja za neupletanjem u neovisne države doživljava se kao osnovni način otpora podloj globalizaciji. Neobično shvaćanje republike koja drugome uskraćuje pravo građanstva i, suprotno očekivanju, ostavlja prostora svakojakim relativizmima. Takva predodžba neobično podsjeća na postavke Le Pena o većoj bliskosti s obitelji nego s rodbinom, s rodbinom više nego sa susjedima itd. (...) Podizanje optužnice protiv Miloševića na Međunarodnom kaznenom sudu pokazuje da se povijest ne ponavlja uvijek i da se najgore ne mora dogoditi. Ona je imala veliku ulogu u Miloševićevoj kapitulaciji, kao što je pridonijela uklanjanju Karadžića i drugih Miloševićevih marioneta u republici srpskoj. Očita želja zapadnih sila da prikupe dokaze o pokoljima svjedoči o tome da su naše vlasti nakon bosanske tragedije naučile kako se politički i pravni razlozi mogu podudarati. Suđenje Miloševiću bit će važan čin, kao što su bila neka druga suđenja (Eichmannu, grčkim pukovnicima i možda Pinochetu, Videli). Ono će biti pravi elektrošok za Srbe, i pomoći će im da iziđu iz nacionalističkog i samoubilačkog ludila u koje su zapali prije desetak godina. Ono će otežati, čak i onemogućiti, provedbu sljedećih faza destabilizacije koju je planirao Milošević (Sandžak, Crna Gora i Makedonija). Miloševićevo je mjesto u Haagu. Samo tako ovaj zadnji balkanski rat neće biti vjesnik drugih", u rubrici 'Rasprave' pišu Yezekiel Ben- Ari, neurobiolog koji predaje na ljetnom sveučilištu u Tuzli i organizator tečajeva za usavršavanje bosanskih liječnika u Francuskoj, te Georges Waysand, fizičar, dopredsjednik Građanske inicijative u Europi.