US-ZLOČINI VOA 1. VIII. O RATNIM ZLOČINIMA GLAS AMERIKE - VOA1. VIII. 1999.Kako kazniti ratne zločine koje su 'svi činili'? Prilog Bojana Klime.U Memorijalnom muzeju holokausta u Washingtonu prošloga je tjedna bilo govora o istrazi i
kažnjavanju ratnih zločina počinjenih u ratovima u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Na panelu su govorili američki pravni stručnjaci i novinari koji su posljednjih godina izvještavali s balkanskih ratišta. Jedna od tema o kojima se raspravljalo bila je - kako kazniti sve one obične građane Srbije, koji su posljednjih deset godina dragovoljno sudjelovali u ostvarivanju koncepcije velike Srbije i koji su - boreći se za nju -počinili ratne zločine. Treba li kosovske Albance, a konačno i svjetsku javnost, zadovoljiti činjenica što je haaški sud za zločine počinjene na Kosovu optužio Slobodana Miloševića i desetak njegovih najbližih suradnika? Kako kazniti sve one civile koji su proljetos dragovoljno sudjelovali u pogromima Albanaca, pljački, silovanjima i ubijanjima? Ta su pitanja sudionicima panela u Memorijalnom muzeju holokausta upućena iz publike, okupljene u muzeju holokausta. Ed Vulliamy, ratni dopisnik britanskog dnevnika
GLAS AMERIKE - VOA
1. VIII. 1999.
Kako kazniti ratne zločine koje su 'svi činili'? Prilog Bojana
Klime.
U Memorijalnom muzeju holokausta u Washingtonu prošloga je tjedna
bilo govora o istrazi i kažnjavanju ratnih zločina počinjenih u
ratovima u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Na panelu su
govorili američki pravni stručnjaci i novinari koji su posljednjih
godina izvještavali s balkanskih ratišta. Jedna od tema o kojima se
raspravljalo bila je - kako kazniti sve one obične građane Srbije,
koji su posljednjih deset godina dragovoljno sudjelovali u
ostvarivanju koncepcije velike Srbije i koji su - boreći se za nju -
počinili ratne zločine.
Treba li kosovske Albance, a konačno i svjetsku javnost,
zadovoljiti činjenica što je haaški sud za zločine počinjene na
Kosovu optužio Slobodana Miloševića i desetak njegovih najbližih
suradnika? Kako kazniti sve one civile koji su proljetos
dragovoljno sudjelovali u pogromima Albanaca, pljački,
silovanjima i ubijanjima? Ta su pitanja sudionicima panela u
Memorijalnom muzeju holokausta upućena iz publike, okupljene u
muzeju holokausta. Ed Vulliamy, ratni dopisnik britanskog dnevnika
'The Guardian', koji je izvještavao o ratu u Hrvatskoj i Bosni i
Hercegovini, na to je pitanje odgovorio:
= Ne znam što treba učiniti u tim slučajevima. Razlika između
situacije u Njemačkoj 1945. godine i situacije u Jugoslaviji 1999.
godine je u tome što je Njemačka bila kažnjena potpunim vojnim
porazom. Milošević nije doživio takav potpun poraz.
Pitanje o kolektivnoj krivnji i odgovornosti srpskog naroda bilo je
inspirirano knjigom američkog povjesničara Daniela Goldhagena
'Hitlerovi dragovoljni krvnici', koja je objavljena prije nekoliko
godina. U njoj Goldhagen za nacistički holokaust optužuje ne samo
SS i nacističku vrhušku, već cijeli njemački narod, koji je - kako
on tvrdi - u velikoj mjeri sudjelovao u takozvanom 'konačnom
rješavanju židovskog pitanja'. David Rieff, američki neovisni
novinar koji je izvještavao iz rata u Bosni i Hercegovini, kaže da
međunarodna zajednica u prošlosti nije bila sposobna odrediti
jasan odnos između krivnje pojedinca i kolektivne odgovornosti
cijele nacije za ratne zločine počinjene u njezino ime.
= To se nije dogodilo čak niti u Japanu, koji je bio pod
dugogodišnjom američkom okupacijom. Ako je taj odnos negdje bio
malo jasniji, bilo je to u Njemačkoj, nakon rata. Čak niti u
Austriji se to nije postiglo. Naime, Austrijanci su revidirali
vlastitu povijest te se proglasili prvim Hitlerovim žrtvama',
primjećuje David Rieff, a o Srbiji kaže: Ne možete u zatvor staviti
cijelu Srbiju. Situacija tamo je vrlo trusna. Oporba je vrlo
nacionalistička, ona o mnogim stvarima razmišlja na isti način kao
i režim koji je počinio sve te zločine. Možda je rješenje koje je
najbliže utvrđivanju odnosa između individualne krivnje i
kolektivne odgovornosti cijelog naroda Ruanda, gdje je nova vlast
uhitila 120 tisuća ljudi, koji su optuženi za ratne zločine. Ta su
uhićenja u pravnom smislu, naravno, često vrlo kontroverzna.
David Rieff želju da se kazne ratni zločini naziva 'stoljetnom
željom'. Međutim, međunarodne institucije koje bi je trebale
ostvariti - poput haaškog suda - tek su u začetku.
= Ima tu dosta lutanja. To treba priznati već na početku. Mislim da
istrazi i kažnjavanju ratnih zločina treba pristupiti na ovakav
način: treba biti odlučan u istrazi i njihovu kažnjavanju, ali kada
se radi o očekivanjima - treba biti skroman i oprezan. Također treba
biti spreman na činjenicu da će posljedice cijelog projekta možda
ponekad biti neočekivane i neželjene, upozorava David Rieff.
Roya Gutmana, novinara newyorškog dnevnika 'Newsday', u
Sjedinjenim Državama smatraju čovjekom koji je otkrio srpske
koncentracijske logore u zapadnoj Bosni. Za svoja izvješća iz rata
u Bosni dobio je i Pulitzerovu nagradu. On smatra da javnost u
svojim očekivanjima ne bi trebala biti toliko skromna:
= Sve dok se ne postigne pravda, sve dok se na individualnoj osnovi
ne utvrdi tko je za što odgovoran, na Balkanu neće biti mira.
Zanimljivo je da je haaški sud, završetkom kosovske krize, dobio
ovlasti da djeluje na Kosovu, i to od Vijeća sigurnosti koje je
zatražilo od NATO saveza da haaškom sudu u svakom pogledu pomogne.
Na žalost, haaški sud je od Ujedinjenih naroda trebao dobiti ovlast
nad Srbijom a ne nad Kosovom! Kažem na žalost jer bi jedino na taj
način - odlaskom sudskih istražitelja u Srbiju - počelo stvarno
rješavanje balkanskog problema. Ako se to ne učini, moramo biti
spremni na dugotrajni međunarodni angažman u tom dijelu svijeta.
(VOA)