VOA 31. VII. LEKSIKON ZLOČINI RATA

GLAS AMERIKE - VOA 31. VII. 1999. 'Zločini rata: Što bi javnost trebala znati', naslov je knjizi o kojoj javlja Bojan Klima. Knjiga 'Zločini rata: Što bi javnost trebala znati' leksikon je koji na koncizan i popularan način objašnjava osnovno nazivlje međunarodnog humanitarnog prava, odnosno ratnog prava - kako se ta grana međunarodnog javnog prava nazivala sve do Nuernberških suđenja sredinom četrdesetih godina. Knjiga je nedavno predstavljena u Memorijalnom muzeju holokausta, ovdje u Washingtonu. Knjiga 'Zločini rata' praktičan je priručnik za novinare koji posljednjih godina sve češće izvještavaju o ratnim zločinima. Njihovo poznavanje odredaba ratnog prava trebalo bi biti bolje, smatraju urednici ove knjige Roy Gutman i David Rieff, poznati američki novinari koji su za svoje izvještavanje o ratu u Bosni i Hercegovini dobili mnoge nagrade. Roy Gutman, novinar newyorškog 'Newsdaya', smatra da američki novinari, pogotovo televizijski, često nemaju dovoljno znanja, ali niti volje ili hrabrosti da 'stvari nazovu pravim imenom'. Navodeći primjere Bosne i Kosova, gospodin Gutman kaže da se u američkim medijima zbog toga o posljedicama genocidne politike Beograda 'često govorilo kao da se radi o nekoj elementarnoj nepogodi'. 'Ljudi bježe, ali se ne kaže zbog čega bježe' - ovako Roy Gutman na lapidaran način opisuje način novinarskog izvještavanja iz Hrvatske, Bosne i Kosova. 'U novinskim izvješćima, ali i u javnoj raspravi, najčešće se govori o uzrocima sukoba, mogućnosti njegova širenja, diplomatskim naporima da se rat završi. Televizija će se, naravno, usredotočiti na najdramatičnije slike - bilo da se radi o ljudima koji bježe ili o pucnjavi. Međutim, najmanje se izvještava o onome što se događa na terenu, odnosno o načinu na koji se rat vodi. A razumijevanje tog aspekta rata vrlo je važno i za njegovo dokončanje'. 'Zločini rata' nastoje pripremiti novinare, ali i javnost općenito, za bolje razumijevanje suvremenih ratnih sukoba te razviti veću osjetljivost za patnje njihovih najčešćih žrtava - civila. U 145 leksikonskih jedinica od A do Z, definirani su glavni nazivi humanitarnog prava. Razjašnjavaju se i razlike između primirja i prekida vatre, između naziva 'izbjeglica' i 'prognanik', razlike između 'građanskog rata' i 'međudržavnog sukoba'. Za laike su posebno korisne 'studije slučajeva', iz ratova od Vijetnama do Kosova, koje objašnjavaju što je skladu s međunarodnim humanitarnim pravom, a što nije - a što pak predstavlja ratni zločin. Radovi pedesetak autora - novinara i pravnih stručnjaka - popraćeni su vrlo dobrim fotografijama. Osvrnuvši se na povijest međunarodnog humanitarnog prava, od odluka nuernberškog suda, Konvencije o genocidu i četiri ženevske konvencije, Tom Gjelten, novinar američkog državnog javnog radija je rekao: = Treba se sjetiti da je prije pedeset godina uložen napor da se odredi neka vrst moralnog kodeksa ponašanja u ratu. Humanitarno pravo je pokušaj da se uspostavi granica između civilizacije i barbarstva. Naravno, odredbe humanitarnog prava se stalno krše. Vlade ih se pridržavaju onda kad im to pogoduje, a krše ih kada smatraju da to nalaže nacionalni interes. Krajnji cilj bi trebao biti: vođenje rata u skladu s međunarodnim pravom - ali ne zato što je to propisano nekim zakonom već zbog toga što same zaraćene strane smatraju da je to najispravniji put. To se može postići jedino ako javnost bude znala što se u ratu smije, a što ne smije činiti i ako postoji snažan pritisak da se poštuju odredbe međunarodnog ratnog prava. (VOA)