US 24. VIII. WP MILOŠEVIĆ

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 24. VIII. 1999. Zbaciti ratnog zločinca "Usprkos očekivanjima, protivnici srpskog moćnika Slobodana Miloševića u velikom su se broju pojavili na prošlotjednim demonstracijama. Prosvjed kojem je prisustvovalo više od 100 tisuća ljudi bio je samo jedan korak na mučnom putu do promjene poretka, a promjena poretka je opet samo jedan korak na još mučnijem putu razmišljanja i priznanja, koji Srbija mora slijediti nakon desetljeća nacionalističkih ratova. No, u oba slučaja, prve korake ne treba olako shvaćati. Milošević je na glasu po neranjivosti. Ali on nije neranjiv, više nije. Mnogi Srbi sad shvaćaju da im nije donio ništa osim bijede. Oni sad žive u najsiromašnijoj zemlji Europe, a ostatak kontinenta ih se kloni. Znaju da će ostati izolirani sve dok Milošević, optužen za provođenje okrutnih srpskih napada ne civile s Kosova, bude na vlasti. Prikladno je pitanje sada hoće li Miloševićev odlazak biti miran ili krvav. Previše se važnosti pridaje neslozi unutar oporbe, no ona nije ni iznenađujuća ni kobna. Možemo se nadati demokraciji ili jednodušnosti, ali ne i jednom i drugom. Uspjeh prošlotjednih demonstracija, i prosvjeda u provinciji koji su im prethodili, odraz je sve veće suradnje između oporbenih stranaka i između tih stranaka i Crkve. Veći je problem nacionalizam dobrog dijela oporbe. Biti Miloševićev protivnik u današnjoj Srbiji nije isto što i priznati zločinstvo njegovih ratova protiv Hrvatske, Bosne i Kosova. Neki se protivnici žele suočiti sa srpskom krivnjom, neki je dijele, a neki bi prihvatili bilo kakvo stajalište koje bi ih dovelo na vlast. Važno je, stoga, da Zapad ostane ujedinjen, ne samo u zalaganju za Miloševićevo zbacivanje i uhićenje, nego i za demokratizaciju, suradnju s Međunarodnim kaznenim sudom, puštanje kosovskih zatočenika i podupiranje ljudskih prava. Ipak, Miloševićevo rušenje presudan je početak, koji bi Zapadu dopustio da počne uključivati Srbiju umjesto da je nastavi izolirati. Savezi koji su pomagali Solidarnosti u Poljskoj trebali bi imati sličnu ulogu i u Beogradu. Američke vjerske skupine, koje su se toliko željele sastati s Miloševićem za vrijeme rata, trebale bi se povezati sa Srpskom pravoslavnom crkvom, sada kad je ona prešla u oporbu. Zapad bi trebao pomagati neovisnim medijima u Srbiji, a NATO bi trebao agresivno djelovati s ciljem uhićenja Srba optuženih za uloge u ratu u Bosni. Srbi će sami odlučiti o svojoj budućnosti, no dobro bi im došla pomoć", zaključuje uvodničar lista.