RDW 18. VIII. FAZ O HRVATSKOM GOSPODARSTVU

NJEMAČKI RADIO - RDW 18. VIII. 1999. Dok su dosad i novinari koji prate gospodarska kretanja uglavnom pisali o perspektivama i o prirodnim bogatstvima Hrvatske, veliki napis u možda najuglednijem njemačkom dnevniku što se tiče gospodarstva, 'Frankfurter Allgemeine Zeitungu', posvećen isključivo Hrvatskoj, pokazuje koliko je hrvatsko gospodarstvo opustošeno, a komentator Klaus Bender, iako izvrsno upućen, ipak je pritom i previdio sektore kao što su brodogradnja i poljoprivreda. Evo najzanimljivijih dijelova: 'Iako u državnoj blagajni zjapi duboka rupa, djelatnici u javnim službama ovoga će kolovoza primiti povišicu od 5 posto, a u prosincu još 12 posto. Navodno se radi tek o 'izjednačavanju' s povišenjem ukupnih prihoda. U stvarnosti, vjerojatno se radi o glasovima (na predstojećim izborima) 250 tisuća državnih službenika i njihovih obitelji, ne računajući tu još i policiju i vojsku. Za hrvatsku industriju, koja je u prethodnom razdoblju morala podnijeti zastrašujuće povećanje dodatnih troškova na osobne dohotke, ovaj signal za povišicu mogao bi biti smrtonosan. Ova privredna kriza nikako nije posljedica turbulencija na svjetskom tržištu, a ni krize na Kosovu, iako je i jedno i drugo samo pogoršalo postojeće stanje. Jer Hrvatska boluje od zaostalih strukturalnih reformi i 'izrabljivačkog' kapitalizma koji se uspostavio u vremenima samovlade HDZ-a, osobito u krugu oko autokratskog predsjednika države. Primjer za to je bankovni sektor. On je samo zahvaljujući krajnjim naporima Vlade, 1996. i 1997. uspio zaobići sveopći kolaps. U njega su uložena sredstva u iznosu od 20 posto brutto nacionalnog dohotka. No, ova prilika, kako bi se sanirala čitava preopterećena grana s oko stotinu banaka i štedionica na samo 4,7 milijuna stanovnika, zbog političkih je obzira jednostavno propuštena. Na proljeće 1998. propala je Dubrovačka banka. Petu po veličini banku u zemlji opljačkao je politički utjecajni hercegovački klan. A ova banka, vrlo važna za regiju, morala je biti sanirana. Sanaciju provodi odani pristaša HDZ-a koji je inače miješao koktele u hotelu i sada će vjerojatno biti spojena s Poštanskom bankom. Na jesen je propala i mala Glumina banka koja je obećanjima o pretjeranim kamatama privukla i Tuđmanu vjerne Hrvate u inozemstvu. Nakon mnogo natezanja, i ova je banka poslana u bankrot, ali je žurno povećan zakonski zajamčeni iznos za ulagače sa 3 na 100 tisuća kuna kako Tuđmanovi 'stari prijatelji' u izbornoj godini ne bi bili previše povrijeđeni. Ali inozemne banke, među njima i nekoliko njemačkih velikih banaka koje su zbog bliskog odnosa te banke s predsjednikom ovoj banci dale neprimjereno visoke i neosigurane kredite, ostale su na cesti s gubicima od nekoliko stotina milijuna maraka. Hrvatska Narodna Banka pritom nije nikako ostavila dobar dojam. Od siječnja važeći zakon o bankama daje joj barem mogućnost da se ozbiljnije ponaša, a ona je u međuvremenu postavila prinudnu upravu ili poslala u bankrot 15 banaka čija ukupna bilanca čini 15 posto ukupnog bankovnog sektora. 'Frankfurter Allgemeine Zeitung' dalje piše da je drugi rječiti primjer kakve je posljedice ostavila nedorečena reforma hrvatski turizam. U bivšoj Jugoslaviji Hrvatska je proizvodila lavovski udio od ukupno 3 milijarde dolara godišnjih prihoda. Četvrtina toga novca odnosila se samo na južnu Hrvatsku sa slikovitim Dubrovnikom. Danas su tamo prihodi i te kako potrebni kako bi se izjednačila pasivna potrošnja, ali ova se regija tek mukotrpno oporavlja od posljedica rata i podjele zemlje. Nije sposobna ostvariti ni 50 posto noćenja, a proces je uvelike otežan i zbog toga što je skoro čitava turistička infrastruktura južne Dalmacije još u državnim rukama. Odugovlači se s prodajom 'bakinog srebra' strancima. Ali za nužno saniranje Hrvatskoj nedostaje novaca. Tako rijetki hoteli - samo u Dubrovniku na raspolaganju je samo sedam od prijašnjih 14 tisuća kreveta - zrače šarmom ranih osamdesetih, ali s cijenama jednakim onima u Njemačkoj ili Austriji. U takvoj apsurdnoj situaciji nije potrebna nikakva kriza na Kosovu da bi se otjeralo i posljednjeg stranog turista. Zbog teškog stanja na međunarodnom tržištu novca, jer Hrvatska nije članica mnogih važnih ustanova gdje bi novac mogao biti povoljniji, Hrvatska se isprva pokušala zadužiti na unutarnjem tržištu novca. Ali time je s tržišta istisnula gospodarstvo, također gladno kapitala i samo još povećala postojeći pritisak na vrijednost kune, posebno u odnosu na njemačku marku i na euro. U ožujku im se posrećilo dobiti srednjoročnu pozajmicu od preko 300 milijuna eura, službeno za financiranje infrastrukture. To je malo popustilo pritisak. U istom mjesecu NBH je povećala kamatnu stopu i već tada visoku stopu minimalnih pričuva. Ove mjere, kako je guverner Narodne Banke Hrvatske priznao u razgovoru, jednostavno se ne uklapaju u opću konjunkturnu sliku. No zajedno sa žestokim intervencijama na deviznom tržištu u prvom polugodištu, u iznosu od 800 milijuna dolara, omogućilo je stabiliziranje kune. Od svibnja barem rastu i devizne pričuve zemlje. Ali za državnu blagajnu to još nikako ne znači prekid uzbune. Korekcija proračuna prihvaćena u lipnju, prema kojoj je predviđeno malo smanjenje izdataka i dohodak od privatizacije tako da bi konačno državni deficit trebao iznositi 1 posto, još uvijek izgleda više nego optimistično. 'Frankfurter Allgemeine Zeitung' piše da je pod pritiskom prazne blagajne Vlada pokrenula pozamašan plan privatizacije, nakon što su se godinama šovinistički krugovi unutar HDZ-a uspješno protivili 'rasprodaji u inozemstvu', očito i sami shvaćajući da je i njima potreban novac kako bi, doslovno, po svaku cijenu ostali na vlasti. Osim već dugo najavljivanog 'umjerenog učešća' u hrvatskim telekomunikacijama, sada bi se trebali prodati i većinski dijelovi 'Privredne banke', druge po veličini u zemlji, kao i Splitske i Riječke banke, strategijskim partnerima u inozemstvu. Tu je još i prodaja 25 do 36 posto najvećeg osiguravajućeg društva u zemlji, Croatia osiguranja. Vlada se nada da će sve ovo prodati već ove godine ili najkasnije početkom sljedeće - naravno, prije parlamentarnih izbora, što će biti teško uz cijene kakve si je Vlada zaželjela. Istodobno se u Zagrebu pregovara s Međunarodnim monetarnim fondom oko novog jamstva nakon što su odnosi sa MMF-om dvije godine bili prilično napeti. Razgovara se o jamstvu na 300 milijuna dolara i na 18 mjeseci, s izgledom za kredit u otprilike tom iznosu kod Svjetske banke. Ali Fond je jasno dao do znanja da ne može prihvatiti povišenje plaća javnog sektora i povećanje zajamčenog iznosa za privatne ulagače u uvjetima u kakvima se nalazi hrvatska blagajna. Preporučio je i prodaju ne samo dijela, nego većinskog udjela Croatia osiguranja kako bi se lakše našao bolji kupac. No, pismo namjere već mjesecima stoji nepotpisano u ladici ministra financija Hrvatske. A umjesto da ispuni zahtjeve MMF-a, ministar, koji pripada tvrdolinijašima u HDZ-u, krišom je uzeo skupi kredit kod Dresdner Bank u iznosu od 350 milijuna eura s rokom od 6 mjeseci. Istodobno je Ministarstvo prometa kod Deutsche Bank i kod Goldman Sachsa uzelo kredit u istom iznosu pod uvjetima o kojima nitko ništa ne govori, i to navodno za jedan infrastukturni projekt. A to je vrlo riskantna politika. Jer hrvatsko dugovanje prema inozemstvu vrtoglavo raste, posebno u kratkoročnim kreditima. Sljedeće tri godine rata koju Hrvatska mora plaćati bit će između 1,2 i 1,4 milijardi dolara godišnje. A bit će dovoljan jedan jedini metak u susjednoj Crnoj Gori da sva hrvatska očekivanja od privatizacije nestanu kao snijeg na žarkom suncu, završava veliki napis o hrvatskom gospodarstvu list 'Frankfurter Allgemeine Zeitung'. (RDW)