SAD 17. VIII. WP: KAKO PAD RUBLJA OŽIVLJAVA RUSKO GOSPODARSTVO

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 17. VIII. 1999. Rusija godinu dana nakon pada "Simbol Očakovog piva bradati je, naizgled imućni ruski seljak s podignutom kriglom zlatnog piva i smiješkom prožetim očekivanjem. U pivovari Očakovo taj simbol odražava stvarnost. Pivovara radi 24 sata dnevno i namjerava ove godine zamalo udvostručiti proizvodnju na 118 galona sedam vrsta piva. 'Proizvodnja je u Rusiji postala isplativa, a pivo sve više dolazi u modu', izjavljuje potpredsjednica upravnog odbora pivovare Inna Kočetova. (...) Povećana prodaja piva tek je mali primjer mijenjanja izgleda izmučene ruske privrede pod utjecajem devalvacije rublja, prije godinu dana. Slom rublja i kasnija gospodarska kriza bili su poput šumskog požara koji iza sebe ostavlja crno tlo. Danas iz pepela niču nove mladice industrijske aktivnosti. Veliki pad vrijednosti rublja učinio je pivopijama uvezene proizvode nedostupno skupim jer je za kupovinu stranih proizvoda valjalo izdvojiti daleko više rubalja, a istodobno je naglo porasla potražnja za ruskim pivom, čija je cijena ostala gotovo nedirnuta gospodarskim previranjima. Uvezene marke piva, koje su nekoć pokrivale polovinu tržišta, danas pokrivanju manje od 10 posto. U ostalim sektorima - od kobasica do automobila - domaća proizvodnja počinje popunjavati rupe koje je iza sebe ostavio nestanak uvezenih proizvoda. Nakon godina pada industrijske proizvodnje i postsovjetskog gospodarskog sloma, istovjetnoga onome koji je SAD doživio za vrijeme Velike depresije, prizori ponovne aktivnosti u tvornicama opet budi tračak nade da će stvari u Rusiji krenuti na bolje. Porast cijene nafte u svijetu također potiče gospodarski uzlet budući da je Rusija vodeći proizvođač nafte. 'Odnos prednosti i nedostataka sada ide u korist Rusije', izjavljuje bivši ministar gospodarstva Evgenij Jasin. Na nesreću, obnova aktivnosti u tvornicama tek je jedna strana priče. Ruska težnja tržišnome gospodarstvu i dalje je opterećena gomilom duboko ukorijenjenih problema - od blokiranog financijskog sektora preko kronične korupcije do pomanjkanja kapitala, a neke su teškoće prošle godine čak i pogoršane. Jedna od najozbiljnijih jest produljena politička nestabilnost koju utjelovljuje prošlotjedna odluka predsjednika Borisa Jeljcina o smjeni ruskoga premijera. Dakle, utjecaj poslovnih tajkuna i dalje je snažan. Ruski je narod bio veliki gubitnik u devalvaciji državne valute i financijskoj krizi. Domaći srednji sloj počeo je vjerovati komercijalnim bankama, izgubivši nakon sloma velikog broja banaka milijune uloženih dolara. Osim toga, većina plaća i mirovina nije bila vezana za određene gospodarske vrijednosti, kako bi zaštitila ljude od viših troškova s kojima su se suočili zbog devalvacije, kupujući uvezene i domaće proizvode, pogođene potonjom inflacijom. Pad vrijednosti rublja, 17. kolovoza 1998., bio je udarac groma koji je naizgled poništio jedno od Jeljcinovih malobrojnih postignuća - stabilnu državnu valutu i suzbijanje hiperinflacije iz prve polovine devedesetih. No, mnogi stručnjaci tvrde da je devalvacija bila neizbježna te da je obilježila važnu prekreticu u kratkome, velikom naporu Rusije da uvede tržišno gospodarstvo. Rubalj je devalvirao s oko 6 rubalja po dolaru, prije godinu dana, na 25 rubalja po dolaru, koliko vrijedi danas. (...) Prisjećajući se prošlosti, neki ekonomisti kažu da Rusija nije mogla zadržati jači rubalj. Azijska gospodarska kriza i pad cijena nafte zadali su dvostruk udarac, a vlada je živjela u financijskom prividu, posuđujući više nego što je mogla podnijeti. Danas je, kažu ekonomisti, slabiji rubalj stvorio mogućnost industrijskog razvoja a, suprotno očekivanjima, u Rusiji se nije vratila hiperinflacija. 'Pad rublja bio je najbolje što se ikad dogodilo ovoj državi", rekao je Eric Kraus, bankar iz Moskve. "Precijenjena valuta recept je katastrofe. Kad sam došao u Moskvu, ovdje je bilo skuplje nego u Zuerichu ili Osaki. Rusija je siromašna zemlja i ne bi smjela biti tako skupa. Precijenjeni rubalj značio je da je mnogo jeftinije uvoziti. Restrukturiranje industrije bilo je beskorisno dok ste mogli uvesti istu robu za četvrtinu cijene.' Anders Aslund, viši suradnik Zaklade Carnegie za međunarodni mir, vjeruje da je Rusija iskusila 'radikalan preokret' potaknut devalvacijom i skupljom naftom. On ističe da industrija koja napreduje ne proizvodi sirovine nego poluproizvode poput kemikalija, pulpe i papira, kao i građevnoga materijala i proizvoda poput automobila, lijekova, strojeva, tekstila i cipela. Trampa - koja je proteklih godina vladala u ekonomiji - sve je rjeđa, rekao je, dok je sve češća uplata poreza gotovinom. (...) No, veliko pitanje za Rusiju seže dalje od oporavka nekih tvornica. Neki su se ekonomisti pitali može li se nedavni industrijski napredak - koji je zamijenio uvoz - održati. Aslund je, međutim, rekao da je 'posrijedi napredak u kvaliteti, a ne samo privremeno poboljšanje'. Velika žrtva devalvacije rublja bio je ruski financijski sustav, koji se još nije oporavio. 'Poslije godinu dana financijski sustav je u jadnom stanju', rekao je Jasin, bivši ministar gospodarstva, dodajući da će njegova obnova biti 'spora, uglavnom zato što ne postoji veći kapital'. Kraus je rekao da je čak i prije devalvacije 'postojao potpuni razdor između financijskoga sektora i stvarnoga gospodarstva. Za razliku od sloma Wall Streeta '29., koji je uništio stvarnu ekonomiju, ovdje se to nije dogodilo. Ruski financijski sektor nije davao kapital industriji... Funkcije kapitala nisu izostale jer ih nije bilo. 'Velik je problem to što se ne može započeti razvoj suvremenoga, uspješnoga kapitalističkoga gospodarstva jer nema kapitala', dodao je. 'S druge strane, Rusija ga nikad nije imala... Trenutačno ima drugih, bitnijih stvari, kao što je stabilizacija pravosuđa, provedba ugovora i razuman porezni sustav. Porezni sustav sve uništava.' Inna Kočetova iz Očakova kaže da je pivovara dobila bankovne kredite, ali je odbila odgovoriti na konkretna pitanja o financijama. Dugoročno, Rusija ostaje parija na svjetskom kreditnom tržištu, jer nije uspjela vratiti unutarnji dug niti ispuniti obećanje da će vratiti dugove iz sovjetskoga doba, od kojih se neki danas restrukturiraju. Zemlja je, čini se, ljetos izbjegla problem najviše neplaćanjem. Ali neki analitičari kažu kako je prerano za rusku industriju i državu da ponovno počnu posuđivati. 'To je kao da pokušavati spriječiti djecu da se domognu napunjene puške', rekao je Kraus. 'Većina novca je na krivom mjestu ili je oteta. Mislim da trenutno ne bi znali pravilno iskoristiti novac koji bi dobili iz inozemstva'".