DE-E-A-VOJSKA NJ 27.VII.-DIE WELT-EU CIVILNA SILA NJEMAČKADIE WELT27. VII. 1999.EU mora ostati civilna sila"Pripada li budućnost europskoj profesionalnoj vojsci? Kratkoročno i srednjoročno 'ne', dugoročno 'možda' - danas ne znamo hoće
li i kada zbroj europskih zajedništava dostajati za tako daleko postavljeni cilj. Je li danas potrebna politička rasprava o toj temi? Možda, ali na kratko i srednje vrijeme bila bi to rasprava koja odvraća pozornost od danas doista nužnih zaključaka.Države EU-a postavile su si za cilj izgradnju samostalnih sposobnosti za upravljanje krizama, koje bi mogle biti uspješno primijenjene ako se saveznik SAD ne želi umiješati u neku krizu. Istodobno su jasno dale do znanja da zadaće kolektivne obrane trebaju ostati u nadležnosti NATO-a, a EU u tomu neće djelovati. Zadaća nacionalno-državne suverenosti i europske savezne obrane dakle ne predstoje u dogledno vrijeme, iako su - načelno - u perspektivi daljnjeg produbljivanja EU-a.Danas se postavlja pitanje može li i u kojem opsegu Europska unija u krizama samostalno djelovati i u kakvom bi međusobnom odnosu trebale biti nevojne i vojne sposobnosti menadžmenta kriza. No pod
NJEMAČKA
DIE WELT
27. VII. 1999.
EU mora ostati civilna sila
"Pripada li budućnost europskoj profesionalnoj vojsci?
Kratkoročno i srednjoročno 'ne', dugoročno 'možda' - danas ne znamo
hoće li i kada zbroj europskih zajedništava dostajati za tako
daleko postavljeni cilj. Je li danas potrebna politička rasprava o
toj temi? Možda, ali na kratko i srednje vrijeme bila bi to rasprava
koja odvraća pozornost od danas doista nužnih zaključaka.
Države EU-a postavile su si za cilj izgradnju samostalnih
sposobnosti za upravljanje krizama, koje bi mogle biti uspješno
primijenjene ako se saveznik SAD ne želi umiješati u neku krizu.
Istodobno su jasno dale do znanja da zadaće kolektivne obrane
trebaju ostati u nadležnosti NATO-a, a EU u tomu neće djelovati.
Zadaća nacionalno-državne suverenosti i europske savezne obrane
dakle ne predstoje u dogledno vrijeme, iako su - načelno - u
perspektivi daljnjeg produbljivanja EU-a.
Danas se postavlja pitanje može li i u kojem opsegu Europska unija u
krizama samostalno djelovati i u kakvom bi međusobnom odnosu
trebale biti nevojne i vojne sposobnosti menadžmenta kriza. No pod
utjecajem postjugoslavenskih sukoba i ratova, rasprava obično
započinje jednostranim ograničavanjem na pitanja izgradnje
djelotvornih vojnih sredstava kriznog menadžmenta kao i na pitanja
europske suradnje u naoružavanju. Ma kako bila važna ta dva
elementa: ako se tema ograniči na njih, postoji opasnost od
ponavljanja pogrješaka iz prošlosti. Zbog nedostatka nevojnog
instrumentarija i zbog nedostatka pravodobne političke volje za
ulaganje u preventivnu politiku sprječavanja rata, rasprava se
reducira ili koncentrira na sredstvo 'vojska'. Baš u kontekstu
dosadašnje 'civilne sile' EU, Europa ima prigodu razviti
zajedničku preventivnu vanjsku i sigurnosnu politiku u kojoj
ostaje očuvan primat politike i nevojnog menadžmenta kriza. To
obuhvaća elemente poput ranog prepoznavanja sukoba, međunarodne
strukturne politike, prevencije nasilja i sukoba, smirivanja
sukoba nevojnim sredstvima i jačanja međunarodnoga prava kao i
međunarodnih struktura i organizacija.
U taj kontekst treba staviti i raspravu o budućnosti Bundeswehra.
Povjerenstvo koje je sastavio ministar obrane, treba, uzimajući u
obzir izmijenjeno sigurnosno-političko stanje, obraditi
zaključke vrha EU-a i NATO-ove prijedloge za Bundeswehr u XXI.
stoljeću. U interesu je Savezne Republike da u reformu sigurnosne
politike umetne i reformu svojih oružanih snaga. Ona mora biti
usmjerena na prevenciju, ograničavanje i minimiziranje nasilne
prijetnje i primjene sile u međunarodnim odnosima. Izrazito
preventivna, nevojna sigurnosna politika u interesu je Savezne
Republike, čija međunarodna težina treba ostati primarno
gospodarska a ne vojna. I politička težina 'civilne sile' EU
temelji se na gospodarskom a ne na vojnom, i njoj treba biti stalo do
nevojnog, preventivnog menadžmenta sukoba. Rat je uhvatio EU na
krivoj, slaboj nozi - bez obzira na njegove vojne sposobnosti.
Njemačkoj bi bilo dobro kad bi u razvitku proširenja političkih
opcija djelovanja preuzela ulogu 'Lead Nation'. Treba osigurati
nastanak djelotvorne mješavine nevojnih i vojnih sredstava
menadžmenta sukoba na nacionalnoj razini. Na nacionalnoj razini
ponajprije treba paziti na to da u Europskoj uniji ne bude
zanemarena izgradnja nevojnih instrumenata u korist nove izgradnje
vojnog instrumentarija. Važnost civilne sile Europske unije ne
smije nestati.
Ako njemačka vanjska politika želi biti mirovna politika, svoje
nevojne i vojne instrumente mora tako izgraditi, dograditi i
pregraditi da mogu djelotvorno služiti sustavnom smanjivanju
čimbenika koji potpomažu nasilje. Za to treba interoperabilno
stvoriti razne instrumente - u njemačkom kao i u europskom
kontekstu. Taj zahtjev mora vrijediti i za preobrazbu oružanih
snaga. Osuvremenjivanje Bundeswehra nije samo sigurnosno-
politički nužno, tehnički moguće i proračunski poželjno: već je
zakašnjelo" - piše Angelika Beer, obrambeno-politička
glasnogovornica Saveza 90/Zelenih.