US WP 25./07./99- PORATNO KOSOVO

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 25. VII. 1999. Od bombardiranja do krivnje "Clintonova vlada i njezini europski saveznici pokazuju prisilno jedinstvo u u svladavanju srpskih snaga na Kosovu. S prestankom bombardiranja vratili su se političkoj navici skretanja buduće krivnje na protivnike gdje je to moguće, na prijatelje gdje je to potrebno", piše Jim Hoagland. "Suočeni s prijetećim problemima poslijeratnog Kosova, vodstvo NATO-a gleda na koga uprijeti prstom ako stvari krenu loše. Clintonova momčad već je odapela prve salve na provjerene ciljeve političke demonologije - Ujedinjene narode i Francusku. Poigravanje krivnjom u ovom času moglo bi biti koliko riskantno toliko i nedolično. To bi zamaglilo zasluženu slavu predsjednika Clintona, predsjednika Tonyja Blaira, predsjednika Jacquesa Chiraca i ostalih koji su vodili i podupirali zračni rat na Kosovu. Narušila bi se relativno pozitivna bilanca dolaska snaga NATO-a na Kosovo početkom lipnja. Gubici u ljudskim životima i opseg razaranja na Kosovu manji su no što se sa strahom očekivalo. Kosovski političari naglašavaju njihovu želju za brzim povratkom normalizaciji života obnovom. Postavili su zahtjeve za što skorijom samostalnošću i obećali surađivati s NATO-om i Ujedinjenim narodima. Ulažu se ozbiljna međunarodna nastojanja za mir i demokratizaciju srpske pokrajine koja je dospjela pod međunarodni protektorat. Stvar je Europske unije, Ujedinjenih naroda i Sjedinjenih Država da se provede obnova. Bit će potrebno uspostaviti jedinstvo namjera i podjelu odgovornosti, usporedno s postignućima NATO-a u poduzetom ratu. Pentagon i State Department odnedavno naizmjence umanjuju buduću političku eksponiranost, radije nego da se uključe u razmatranje zajedničkih dužnosti međunarodne zajednice na Balkanu i novih načina sređivanja sukoba kreiranih uz pomoć UN-a. Na svjedočenju u Kongresu prošloga tjedna, ministar obrane William S. Cohen i general Henry H. Shelton, predsjednik združenih načelnika stožera, kritizirali su UN za sporost u podjeli odgovornosti glede zakona i reda na Kosovu. Njihova želja da što prije preuzmu policijske i civilne odgovornosti na Kosovu bila je očigledna. Razumljivo. Vojne jedinice tradicionalno nisu obučene za rješavanje prijetećih situacija tako dobro kao policijske jedinice. I UN nije primjer za djelotvornosti niti za jasnoću namjere, čak ni u okolnostima manje kritičnim nego na Kosovu. Ali Cohen i Shelton također su otklanjali buduću krivnju za Kosovo. Mogli su iskoristiti svoj nastup da istaknu kako će UN preuzeti jaku podupiruću ulogu u ovom "humanitarnom" ratu. Mogli su govoriti o promjenama koje su potrebne u obučavanju i sastavu snaga da bi se jedinice UN-a pripremile za ulogu za koju su sve pozvanije da ju odigraju. Vojska Sjedinjenih Država našla se sada duboko upletena u posljedice ograničenih ratova, gdje niti zapovjednici niti politički vođe nisu voljni ratovati do kraja. Ostavivši ranjenu diktaturu u Iraku i Srbiji da preživi, Pentagon i Bijela kuća ne mogu samo tako otići i ostaviti UN da skuplja komadiće američkog bombardiranja. Washington i njegovi saveznici bombardirali su Srbiju bez ovlasti Vijeća sigurnosti UN-a, koja je mogla biti blokirana od Kine i Rusije. Imale su pravo to učiniti. Ali vodstvo NATO-a moralo je potvrditi da neće zaobići UN i zatim mu se obratiti za prekid vatre i obnovu rezolucije, kako bi imalo "žrtvenog jarca" za mirovne probleme. Savezničko čeprkanje već je tu. Francuski dužnosnici se još uzbuđuju zbog, po njima, nepravedne kritike Davida J. Scheffera, posebnog izaslanika State Departmenta za ratne zločine. Scheffer je nastojao otkloniti pitanja o odgovornosti Sjedinjenih Država za još uvijek slobodnog Radovana Karadžića, okrivljenog za ratne zločine u Bosni, optužujući Francuze da ga nisu uhitili. Planovi za uhićenje Karadžića zacrtalo je prije dvije godine pet država u sastavu međunarodnih snaga u Bosni, uključujući Francusku i SAD. Uhićenje je odgovornost svih njih, a ne samo Francuske. Prema američkim i stranim dužnosnicima, američki zapovjednici nisu bili ništa skloniji uhićenju nego zapovjednici ostali država. Predsjednik Clinton i ministar Cohen bili su uvjerljivi u oslikavanju njihova sudjelovanja na Kosovu kao duboko plemenitog. Sada se moraju braniti od povratka u politiku kao i obično, što bi zatamnilo njihova važna postignuća i umanjilo činjenicu da im je svrha bila sigurnost Kosova."