FR LE MONDE 22.7.GOSPODARSTVO U SRBIJI

FRANCUSKA LE MONDE 22. VII. 1999. Balkan: srpsko gospodarstvo na rubu propasti "Srbija je na rubu ponora. Šest tjedana nakon završetka rata na Kosovu, Savezna Republika Jugoslavija (SRJ) proživljava krizu kojoj u prošlosti nije bilo ravne: njezino gospodarstvo, bolesno nakon višegodišnjih sankcija i nedostatka pravih reforma, bilo je izloženo bombardiranju 77 dana. Svakome je bilo jasno: plaće su pale, nezaposlenost je naglo porasla, ograničena prodaja benzina i štete pričinjene električnim centralama, najavljivali su tešku zimu. No u utorak, 20. VII. izrečena je službena presuda. U prvom izvješću o razdoblju 'nakon rata', Gospodarski institut iz Beograda, najvažnija jugoslavenska ustanova na tome području, misli da je stanje 'dramatično'. 'Povratak na međunarodno tržište uvjet je bez kojega se ne može ostvariti razvitak zemlje', rekao je njegov predsjednik Danko Đunić. 'To moramo postići po svaku cijenu', dodao je. 'Ono što ne platimo danas, bit će još skuplje sutra.' G. Đunić, bivši potpredsjednik vlade koji je 1998. dao ostavku, sa svojim kolegama sastavlja sumoran pregled: BDP u 1999. neće premašiti 13 milijarda dolara, što je 30 posto manje nego 1998. 'Treba se vratiti nekoliko desetaka godina unatrag da bi pronašli takve rezultate', ističe se u izvješću. S obzirom na gomilanje vanjskog duga, zamrzavanje deviznih računa nakon 1991. i neisplaćene plaće, Institut tvrdi da će dug države iznositi 140 posto BDP-a, dok je 1998. iznosio 100 posto. Rat i bombardiranja svakako su utjecali na te rezultate, ističe Institut. Tako je stopa nezaposlenosti za tri mjeseca s 18 porasla na 25 posto. No on misli da su za stanje 'odgovorni sustav, gospodarski ustroj i sadašnja politika'. Institut, koji nastoji ponuditi rješenja, vidi dvije mogućnosti: u prvoj se jasan znak daje ulagačima za uvođenje tržišnoga gospodarstva, uz ograničeno upletanje države, kako bi se promijenio sadašnji ciklus. U izvješću se predlaže uvođenje novog dinara čiji bi tečaj bio vezan uz njemačku marku. Moguć je i drugi put: zatvaranje i oslanjanje na vlastite mogućnosti. No u tom će slučaju, misle izvjestitelji, zemlja 'već 2001' biti nelikvidna, a zbog nemogućnosti uvoza osnovnih vrsta robe, doći će do pada proizvodnje, opće nezaposlenosti i sve veće nestašice. Prije gotovo mjesec dana, neovisni su gospodarstvenici iz 'skupine sedamnaestorice', navodili brojke koje izazivaju još veću vrtoglavicu: smanjenje BDP-a za 40,7 posto, industrijske proizvodnje za 44 posto i povećanje stope nezaposlenosti za 33 posto. No dijagnoza je ista: bez vanjske pomoći i otvaranja prema svijetu, Srbija je izgubljena. Ta pomoć i vrsta odnosa između SRJ-a i Europe, bili su na dnevnom redu sjednice europskih ministara vanjskih poslova koja je u ponedjeljak 19. VII. održana u Bruxellesu. Ministri su tada načelno odlučili da će ukinuti dio 'simboličnih' sankcija: uskoro se treba ukinuti zabrana zrakoplovnih letova za Jugoslaviju i zabrana sudjelovanja jugoslavenskih športaša na međunarodnim natjecanjima. Dokument će se predati Vijeću, a zatim i Europskom parlamentu. Na sjednici je također odlučeno da će se u potpunosti ukinuti embargo za Kosovo i 'što je moguće više, embargo za Crnu Goru'. Europski ministri žele osigurati da pomoć namijenjena republici koju predvodi reformator Milo Đukanović, ne završi u Srbiji. A to može donijeti neke teškoće, s obzirom na nepostojanje granice između republika koje tvore jugoslavensku federaciju. Europske su zemlje također potvrdile svoju nakanu da humanitarnu pomoć isključe iz embarga, izdvajajući iznos od 20 milijuna eura. Nevladine su organizacije pozvane da iznesu svoje prijedloge. Takve jednodušnosti nije bilo kad je riječ o mjerama koje općenito treba primijeniti prema Beogradu. Tako su nizozemski i grčki ministar vanjskih poslova preporučili 'oprezne i selektivne sankcije koje neće izazvati usputne štete među pučanstvom'. Šef talijanske diplomacije Lamberto Dini rekao je da je pomoć 'ne treba potpuno vezati uz odlazak Miloševića zbog kojega je narod već dosta pretrpio'. Tako on misli da srpski narod mora imati 'vodu, struju i naftu za poljodjelstvo'. No Hubert Vedrine, francuski ministar vanjskih poslova, rekao je da treba 'biti oprezan kako se ukidanjem sankcija i pružanjem stanovite pomoći, ne bi išlo na ruku režimu.' To je stajalište napokon prihvaćeno, budući da se u zaključku kaže da će se 'proučiti' načini za 'rješavanje teškoća' i davanje pomoći 'gradovima koji su pokazali svoju privrženost demokratskim vrijednostima.' Ali o kakvoj je pomoći riječ? Austrijski prijedlog da se za gradsku upravu u Novom Sadu izradi pješački most kako bi se osigurao prijelaz preko Dunava, naišao je na odbijanje savezne vlade. Prijedlog o izgradnji predajnika u Baru, u Crnoj Gori, koji bi Srbima trebao osigurati bolje obavješćivanje, usporen je zbog neslaganja među saveznicima. Quai d'Orsay povjerio je zadaću procjene potreba nekolikim nevladinim udrugama, ali su njihove snage za sada usmjerene na Kosovo, a središnja vlast i dalje ima nadzor nad izdavanjem viza. 'Sve još ide preko Beograda, žali se gradonačelnik iz oporbe. Sva tehnička pomoć ovisi o njegovu pristanku. Nemojmo sanjati: vlast će odobriti pomoć samo ako će i sama izvući iz toga korist.' Tako je režim odlučio. U srijedu, 21. VII., dopredsjednik vlade Jovan Zebić izjavio je da će se zbog želje zapadnih zemalja da unište ŠnjihovoĆ gospodarstvo', zemlja 'uteći vlastitim mogućnostima'. No izvući će se, obećao je. Nije li u utorak, pet dana prije nadnevka koji je utvrdio predsjednik Milošević, srbijanski premijer svečano pustio u promet most u Beški, nizvodno od Novoga Sada koji je popravljen zahvaljujući pomoći tajnog donatora iz Švicarske? Neće li započeti obnova sjedišta srpske radiotelevizije koju podupire samo kineski kapital? I nije li u srijedu Rusija najavila da će reprogramirati jugoslavenski dug za plin? Čini se da u gospodarstvu, kao i u politici, vlada ima samo jedan cilj: održati se. Sučeljena s prosvjedima i bijedom. Tako je ministarstvo obrane najavilo da će zakašnjele plaće pričuvnika koji već tjednima prosvjeduju, biti isplaćene do konca godine u šest obroka. Oni koji su se borili na Kosovu primat će svaki mjesec 1800 dinara (200 eura po službenom tečaju, upola manje na crno), a drugi 1200 dinara. Vojnici će odmah dobiti polovicu svibanjske plaće, a umirovljenici mirovinu iz travnja. Oni će lakše disati nekoliko dana, možda nekoliko tjedana. Hoće li tako biti i s Miloševićevom vlasti?", pita se izvjestitelj iz Beograda D.N.