NJ 21.7. SZ:RASPAD DDR-A I KOMUNIZMA

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 21. VII. 1999. Nervozno oduševljenje "Krhkom muškarcu iz mormonskog gradića u američkoj saveznoj zemlji Utah Rajna nije ostala u sjećanju samo zbog lijepe Loreley: Brent Scowcroft sjeća je se i zbog vožnje brodom u svibnju 1989. Upravo je dovršio govor koji je njegov šef, američki predsjednik George Bush, nekoliko sati kasnije trebao održati u Mainzu. 'Treba li se predsjednik očitovati i o temi ponovnog ujedinjenja Njemačke', upitao je suputnika Gerharda Stoltenberga. Njemački ministar obrane odgovorio je grimasom te je Amerikanac prekrižio odlomak posvećen njemačkom pitanju. U tom je trenutku 1000 kilometara jugoistočno već pala prva domino-pločica u dugom nizu: 2. svibnja mađarski vojnici počeli su kliještima kidati bodljikavu žicu na graničnoj ogradi prema Austriji. Doduše, nitko još u tom trenutku nije ispravno procjenjivao dimenziju njihova djela. Taj slijed događaja završen je slomom istočnoga bloka i ponovnim ujedinjenjem Njemačke. Tijekom posjeta Muenchenu 74-godišnji Scowcroft prisjetio se zbivanja prije deset godina. 'Predsjednikov asistent za pitanja nacionalne sigurnosti' glasila je tada njegova službena titula. Neslužbeno je Scowcroft bio glavna vanjskopolitička poluga, mozak Bijele kuće. U njegovim su se rukama stjecali svi konci - bio je prvi suradnik kojega bi Bush ujutro ugledao i posljednji kojemu bi uvečer poželio laku noć. Scowcroft je više volio raditi u pozadini. Uživao je ugled odanog i skromnog suradnika. Bivši general i profesor gotovo uzgred pripovijeda kako je 1989./1990. kreirao svjetsku politiku. Primjerice, prilikom ribičkog izleta s Bushom - 'jednim od malobrojnih trenutaka kada smo mogli nesmetano razgovarati'. Savjetnik za nacionalnu sigurnost uhvatio je tada tri ribe i razvio koncept za vrijeme nakon završetka hladnog rata. Taj je plan kasnije nazvao 'novim svjetskim poretkom'. Scowcroftova početna ocjena dramatičnih zbivanja poput početka masovnog bijega građana istočne Njemačke preko Mađarske, Honeckerova razvlašćivanja i odluke novog čelništva SED (partija DDR-a - op. prev.) od 9. studenog 1989. o otvaranju granice prema zapadnom Berlinu, bila je prožeta skepsom: gubitak DDR-a izazvat će lijevo-konzervativne protivnike Mihajla Gorbačova, šefa sovjetske države i partije, i označiti kraj glasnosti i perestrojke, strahovao je on. 'Morali smo izbjeći intervenciju sovjetskih postrojba radi razbijanja demonstracija u DDR-u', izjavljuje politolog i diplomant američke elitne vojne akademije West Point. No, na pitanje kako bi SAD reagirale na ulazak sovjetskih postrojba u DDR, Scowcroft priznaje: 'Ne znam, držim da smo taj scenarij jednostavno potisnuli iz svijesti. Zapravo smo strahovali da će konzervativne snage u Sovjetskom Savezu reći 'njet' preokretu u DDR-u. Stoga je trebalo uvjeriti Moskvu da raspad njezina imperija nećemo iskoristiti za vlastite interese', napominje on. U to je vrijeme u Bijeloj kući vladalo 'nervozno oduševljenje', prisjeća se Scowcroft. 'Prilikom tv-prijenosa iz Berlina praktično smo se zalijepili za televizore', kaže on, napominjući da je još i danas začuđen tempom raspada DDR-a. 'Svi su tada podcijenili situaciju - čak i Helmut Kohl', tvrdi bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost. 'Egon Bahr smatrao je još u rujnu 1989. da će do ponovnog ujedinjenja proći još nekoliko desetljeća', napominje. Stanje je već u prosincu 1989. ispravno procijenio samo njegov prethodnik Henry Kissinger, ističe Scowcroft. Umirovljeni dužnosnik izjavio je na jednoj svečanoj večeri u Washingtonu da će ponovno ujedinjenje Njemačke postati stvarnost u roku od dvije godine, kaže Scowcroft, napominjući da je Kissingerova prognoza izazvala kod Kohla smijeh prožet nevjericom. Njemačka i američka strana pogrešno su tumačile DDR, smatra Scowcroft. 'Za nas je istočna Njemačka bila oslonac sovjetskog sustava, privredni motor istočnog bloka, zemlja koja je na Olimpijskim igrama osvajala zlatna odličja. Još me i danas čudi što je DDR zapravo bila prazna ljuska', napominje Scowcroft. Gorbačov je po njegovim riječima već tada izgubio kontrolu nad zbivanjima. 'Htio je gospodarski a ne politički obnoviti Sovjetski Savez. Nakon reforma u Poljskoj i Mađarskoj, te su mu dvije zemlje dobro došle kao svjetli primjeri. No, kada se DDR počeo klimati, on se uplašio', drži Scowcroft. Dvije su stvari tada bile presudne za ponovno ujedinjenje Njemačke: prvo, Bushova je vlada od samog početka podupirala stajalište Bonna, pomažući time prevladati otpor Francoisa Mitterranda i Margaret Thatcher. Drugo, Gorbačov nije imao alternative u odlučujućem pitanju kojem bi savezu trebala pripadati ujedinjena Njemačka. Bush je po Scowcroftu u proljeće 1990. u Washingtonu stavio na stol zaključni dokument iz Helsinkija i upitao: 'Ovdje piše da svaka zemlja slobodno može birati savez kojem želi pripadati. Vrijedi li to i za ujedinjenu Njemačku?' 'Da', kazao je Gorbačov. Sovjetskim izaslanstvom pronio se šapat koji je gotovo završio pobunom, pripovijeda Scowcroft. Jedan Gorbačovljev suradnik održao je potom maratonski govor o posebnim odnosima između Sovjetskog Saveza i DDR-a, dodaje on. No, ni to nije pomoglo. Gorbačov je odobrio ostanak Njemačke u NATO- u. 'Nisam nimalo sumnjao da je to bio kraj hladnog rata', kazao je Scowcroft. Time je sretno završilo tužno poglavlje svjetske povijesti, napominje on. Na pitanje što smatra najvećim postignućem Bushove vlade, odgovara gotovo netipičnom neskromnošću: 'završetak hladnog rata bez ijednog ispaljenog metka'", prenosi na kraju razgovora Viola Schenz.