NJ 19.VII.-FAZ-POSLJEDICE INTERVENCIJE

NJEMAČKA FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 19. VII. 1999. Posljedice kosovske intervencije "NATO-ova intervencija u Srbiji ojačala je NATO. To doduše nije jednoglasno, nego pretežno stajalište na razmjeni mišljenja kanadskih i njemačkih parlamentaraca, političkih znanstvenika i gospodarstvenika na konferenciji 'Most preko Atlantika', održanoj na Bergakademie u Freibergu u Saskoj. Ocjena je važna zbog toga što se temelji i na sukobu ranga između obveza NATO-a i Ujedinjenih naroda (UN) i što angažirana politika UN-a pripada sadašnjem profilu kanadske vanjske politike. Doduše ni jedan od kanadskih i njemačkih sudionika nije želio slaviti kao 'victory' Miloševićevo povlačenje pod pritiskom savezničkih zračnih napada. No budući da je cilj operacija bilo stvaranje mira na Kosovu i povratak izbjeglica, bili su uspješni: etapni uspjeh, i dalje ugrožen više nego daytonski mir za Bosnu. Za sada bi se za oba sporazuma moglo reći da su samo primirje a ne uređeni mir. Oba počivaju, kako se govorilo u prošlom stoljeću, 'na bajunetama strijelaca', a to baš nije ugodan položaj ni za despota ni za mir iznuđen od drugih. Doduše, sile su se NATO-a, ponajprije svojim propustima, svojom diplomacijom da bi pravodobnom pripremom kopnenih postrojba stekle poštovanje, same dovele u položaj da moraju ostvariti svoje prijetnje i sa svojim zračnim snagama voditi skupi rat. Da se ipak može govoriti o uspjehu intervencije, postaje jasno kad se, kao sada u Freibergu, promisli pred kojim bi pitanjima Europa sada bila da su zapadni Europljani i sjeverni Amerikanci na kraju svojih diplomatskih napora odustali i nedjelotvorno promatrali tijek tragedije na Kosovu. Poslije propusta pravodobnog zastrašivanja, na kraju je i temelj buduće sigurnosne politike, kredit saveza, bio na kocki. Tek se po tomu može vidjeti jesu li zračne operacije bile vrijedne neizbježnih kolateralnih šteta. U njih se ne ubrajaju samo razaranja dijelova infrastrukture i nenamjerne civilne žrtve na mjestu događaja, nego i političke štete u daljoj okolici, u ruskom vodećem sloju, u slici NATO-a u javnom mišljenju njegovih članica kao i na ugledu Ujedinjenih naroda i obveznosti njihove povelje. S kanadske je strane istaknut njihov veliki doprinos zračnom ratu, s njemačke strane samorazumljiv pristanak Bundestaga za sudjelovanje Bundeswehra u NATO-u u pitanju koje bi ranije dovelo do ogorčenih razilaženja. Neki njemački kanadski stručnjaci procjenjuju štetu nastalu u Rusiji. Drugi, među njima i jedan vrlo dobro upućeni njemački sudionik iz tabora SPD-a, upozorili su na precjenjivanje ruskih prosvjeda. Većina Rusa se prilično slabo zanima za Balkan. Prosvjed političke elite temelji se zapravo na prastarom problemu što ne žele prihvatiti da Rusija više nema nikakvih zahtjeva prema 'bližem susjedstvu'. Stoga ni ne pomaže stalno uvjeravati ruske političare da bez Rusije nema sređene Europe. Dakako, išlo bi i bez Rusije, ali teže. Neki su se slušatelji sjetili kako su i zapadnoeuropske kolonijalne sile poslije Drugoga svjetskog rata morale naučiti smanjiti velike predodžbe o vlastitom značenju. I njihovim je političkim elitama to palo teže nego njihovim narodima. (...) Opširno se raspravljalo o odnosu NATO-a i Ujedinjenih naroda. Jedan je visoki njemački diplomat govorio o tomu da je intervencija bez mandata Ujedinjenih naroda bila iznimka bez presedana. Jedan je kanadski znanstvenik kudio intervenciju bez UN-ova mandata i poželio da se u buduće NATO odredi kao vojna ruka UN-a. No to je bio usamljeni glas. Drugi su poželjeli da se ukloni dvojba o ispravnosti NATO-ova postupka, jer ona ugrožava moral saveza. Njemačka je strana argumentirala da zajednička, dobro promišljena obrana od genocida, zločina po međunarodnom pravu, ne može biti čin protivan državnom pravu zbog toga što jedan član Vijeća sigurnosti uskraćuje svoj pristanak za onemogućavanje začetnika velikog zločina. Međunarodno pravo, primijetio je jedan kanadski sudac kratkom rečenicom, sastoji se 'pretežno od ugovornog prava'. No samo pretežno, a djelomično i od pozitivnog prava. Povelja Ujedinjenih naroda nije sve što se o ratu i miru može reći. (...) U usporedbi gospodarskog stanja u Kanadi i Njemačkoj, upale su u oči velike razlike. Kanada, još prije nekoliko godina 'bolesnik' sjeverne Amerike, sada stoji izvrsno. (...) Istodobno je Njemačka došla na glas 'bolesnika' EU-a, kojemu još nedostaje volja za temeljite reforme socijalne države i poreznog sustava. (...) Njemački sudionici, koji su prepoznati kao birači stranaka Unije, držali su kobnom mobilizaciju tržišnih snaga za ulaganja i za borbu protiv nezaposlenosti, ako se stranačka vodstva CSU-a i CDU-a na sadašnjim pokrajinskim izborima žele predstaviti kao zaštitničke stranke radnika i umirovljenika, kako bi nadmašili SPD. Kako bi Unija, kad bi bila u vladi, kasnije biračima pojasnila nužnost bolnih reforma? Kratkovidnom izbornom taktikom obje narodne stranke guraju same sebe, socijalnu državu i gospodarstvo još dublje u močvaru. Kršćanski bi demokrati sada trebali povući a ne kočiti" - izvješćuje Guenther Gillessen.