IT-17.VII.CORRIERE - PRODIJEVA EUROPA

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 17. VII. 1999. Kršćanska ideja Prodijeve Europe "Odnos između ideja i stvarnosti, koji je uvijek težak, upada u najveće teškoće kad se prevodi u odnos između kulture i politike.(...) Ne o 'idejama' nego o jednoj 'ideji' govori knjiga Romana Prodija, 'Ideja Europe', u izdanju 'Mulina', izdavačke kuće koja godinama proizvodi kvalitetnu kulturu i intelektualni je laboratorij u kojemu je Prodi odrastao.(...) Gorko se smiješimo čitajući kako Europa, prema Prodiju, svršetak stoljeća dočekuje pošto je riješila svoje najveće probleme, 'ratove između država i klasne sukobe unutar pojedinih društava'. Ostavljajući po strani klasne sukobe, o čemu bi se također moglo nešto kazati, svi znamo kako je završila iluzija da je 'nakon stoljeća ratova... pacifikacija Staroga Kontinenta potpuno ostvareni cilj'. No podsjetimo da se ono što je tragično neaktualno u optimizmu toga zaključnog računa jednog razdoblja ne može pripisati autoru, rat na Kosovu izbio je u vremenu između pisanja knjige i njezina tiskanja (premda su pretpostavke već postojale), jer je stvarnost ta koja se odbija pokoriti njegovim (našim) željama. Glede načela valja se složiti s Prodijem: mir među državama i mogućnost za sve, pojedince i zajednice, da uživaju u pravima na slobodu, temeljni su uvjeti za postojanje same Europe. Kako bi odredio svoju ideju Europe, Prodi kreće od jednog stvarnog podatka i projicira ga na širi idealni obzor. Stvaran podatak je euro. Prodi se stalno vraća na važnost postignutog monetarnog jedinstva, govoreći o pravom 'dobu eura', s početkom od 1. siječnja 1999.(...) No vratimo se velikim načelima. Ona se mogu sintetički sabrati u jednoj definiciji: Europa je kršćanstvo. I tu prvi put u povijesti ideje Europe jedan niz imena papa, kardinala i teologa zamjenjuje Voltaireovo ime. Naravno, Prodijev europeizam iz tradicije koju izabire ne uzima romantičarske i reakcionarne prethodnike. Ovdje smo pred knjigom prožetom vjerom u tehničke inovacije i kulturalni i civilizacijski napredak.(...) Pojam 'kršćanstvo', s druge strane, sigurno nije jednoznačan u vremenu i prostoru. U balkanskom svijetu, gdje je 'etničko čišćenje' suprotstavilo kršćane i muslimane, ta se riječ ne može olako rabiti. Nećemo podsjećati na izrazito kršćanske zanose hrvatskih ustaša, o čemu je nedavno jedna knjiga Marca Aurelia Rivellija ('Nadbiskup genocida' izdanja Kaos, 1998.) dala uznemirujuće dokumente i slike. Prodijevo kršćanstvo je tolerantno i otvoreno dijalogu, koliko gorljivo i borbeno. Njegova knjiga poziva na 'ponovno buđenje kršćanske duše Europe'. U mjeri u kojoj to znači poziv na čuvanje europske kulturalne baštine prožete kršćanstvom, ne može ga se ne potpisati. No prvenstveno se mora potpisati svečana izjava koja zaključuje sjećanje na nacističko uništavanje Židova: 'Neće biti Europe ako riječi 'etničko čišćenje', nacionalizam, rasna superironost, antisemitizam, ponovno budu izgovarane i izgovorljive riječi'. Onaj tko je napisao tu rečenicu na raspolaganju danas ima nešto više sredstava kako to ne bi ostala samo lijepa fraza. Uspon Romana Prodija na najviši položaj europske gradnje pozitivna je činjenica koja se dogodila istodobno s onima, strašno negativnima, 'etničkog čišćenja' i rata. To je razlog više da se razmisli nad stranicama knjige, ali i da se prijeđe s govora iz knjige na probleme sadašnjice", piše Adriano Prosperi.