14. VII. LE MONDE EUROPA BEZ ŽARA

FRANCUSKA LE MONDE 14. VII. 1999. Europa u "demokratskome deficitu" "Europa se dosađuje. I gore od toga, ona postaje dosadna. Ako se prisjetimo da je manje od polovice Europljana glasovalo na posljednjim europskim izborima, nameće se samo jedan zaključak, iako može biti i pogrešan. Rezultati većine ispitivanja javnoga mišljenja pokazuju da, globalno gledajući, među Europljanima sve više jača sklonost prema zajedničkoj Europi. Postojanje većine onih koji žele biranje jednoga europskog predsjednika na izravnim općim izborima i priznaju nužnost izgradnje zajedničke obrane i proširenja Europske unije dokazuje da je sve više ljudi tome sklono. Unatoč smanjivanju povjerenja u Europsku uniju (posljedica krize u kojoj su se zajedničke ustanove našle u ožujku), prema najnovijim pokazateljima, europski način razmišljanja sve se više širi. Ali i to, gotovo nagonsko pristajanje uz europsku ideju, ima neke paradokse: što se više Europa upleće u svakodnevni život, doima se sve zamršenijom, apstraktnijom i udaljenijom. Što više Europski parlament svoju legitimnost i vlast ojačava sporazumima, dobiva sve manje pomasti na općim izborima. Jednom riječju, Europa pati od 'demokratskoga deficita'. (...) Budući da je to činjenično stanje, gotovo svi sada misle isto. 'Kako ideja stvaranja zajedničke Europe napreduje, dobro je da postoji razmak između europskih težnja i njihove realizacije', rezimira to Pierre Moscovici, francuski ministar za europska pitanja. Što se tiče pitanja tko je odgovoran za taj demokratski deficit, sve se zna: to su vlade i političari, tisak i visoki europski dužnosnici. Svi su oni krivi, neki manje, neki više, što nisu poduzeli napore na pedagoškom polju i Europu učinili shvatljivijom, 'čitkijom'. No, oprez nas obvezuje da ne izvlačimo preuranjene zaključke iz slabog odaziva birača na izborima održanima 13. lipnja. Jer taj odaziv i nije tako katastrofalan ako ga uspoređujemo s prijašnjim europskim izborima, a osim toga, to je raširena pojava i primjećuje se kod svih vrsta izbora. Daniel Cohn-Bendit kaže: 'Kao objašnjenje, govorilo se: Europa je daleko! A pogledajte što se dogodilo na nedavnim lokalnim izborima u Italiji: odaziv birača iznosio je 42 posto! Jesu li lokalni problemi u tom slučaju bili preblizu?' Čovjek koji je znao pokrenuti Zelene pridružuje se u ocjenama Pierrea Moscovicia i govori o pravoj 'krizi političara', o sve većoj nesposobnosti političkih dužnosnika da ispravno predstavljaju i tumače volju naroda. A u svijetu koji tako brzo napreduje na području 'globalizacije', krivo je i njihovo gotovo bolesno tvrdoglavo ponavljanje zastarjeloga diskursa te natezanje u njihovim sitnim svađama. Zato su europski izbori izgledali kao karikatura: kao patchwork petnaest posebnih državnih predizbornih kampanja koje su bile usredotočene na svoje lokalne probleme, a odlikovalo ih je nepostojanje europske vizije. Prema tome, teško je izvući zaključke iz razvoja 'europske kolektivne svijesti'. Rezultat je, kao što je rekao Lionel Jospin: 'neidentificirani politički objekt'. Ali je i taj objekt svejedno dobro oslikao demokratski deficit u Europi. (...) No, ne treba u tome gledati 'neku vrstu makijavelizma ili odbijanje sudjelovanja pri izgradnji Europe', kaže Moscovici, 'nego činjenicu da rješavanje europskih problema jednostavno nije na dnevnom redu vlada pojedinih država. Nije to svjesno davana prednost, nešto što se namjerno čini. Europa se shvaća kao nekakva podloga, prihvaćena stvar, pozitivna, a ne element koji treba razvijati i koji bi nešto trebao nositi, iako je posve jasno da je to supstrat svih politika svih vlada u Europi'. 'Prirodna tendencija vlada', kaže Cohn-Bendit, 'jest svođenje izgradnje zajedničke Europe na ono što se čini 'oko njih, i na ono što oni čine. U njihovim govorima vidi se implicitno podcjenjivanje uloge Europskoga parlamenta. Jer image Europe stvara se na velikim sastancima vlada, na sastancima na vrhu, ministarskim sastancima, a vrlo malo na samim sjednicama Europskoga parlamenta'. (...) 'Ali za to najviše treba kriviti medije', kaže Cohn-Bendit. 'Mediji ne shvaćaju da je njihova uloga stvaranje zajedničkog europskog javnog prostora. A to je voluntaristička odluka: kako navesti javnost neke države da taj prijenos suvereniteta najprije ostvari u svojoj glavi.' Tisak previše često slijedi sklonost vlada država članica da one u Bruxellesu okrivljuju kao žrtvenog jarca za bilo kakav problem u Europi, a time Bruxelles sotoniziraju i pripremaju teren za reflekse obrane državnoga suvereniteta (...). Sigurno je da se o Europi još može sanjati. 'Ali, potrebno je da europske ustanove budu tamo gdje se nalaze i čuvstva Europe. Na Kosovu Europe nije bilo', kaže Moisi. Treba reformirati europske ustanove kako bi bile 'manje neprozirne i manje zamršene', kaže P. Moscovici. 'Način održavanja europskih izbora treba slijediti teritorijalno približavanje u Europi. Europska pitanja ne smiju se više smatrati malim dijelom vanjskopolitičkih pitanja. Čini se i da se zna kojim putem treba ići: pokazati želju na pedagoškom polju, ali i političku volju. Na taj se način može prevladati demokratski deficit u Europi", piše Laurent Zecchini.