NJ 12.VII.-FAZ-POVRATAK

NJEMAČKA FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 12. VII. 1999. Vraćamo se da bismo tu umrli "To je trenutak za koji je živio šest godina. Starac poseže za kamenom s hrpe ruševina koja je nekoć bila njegova kuća. Odavno izgubljena snaga vraća se u ruke kad se sprema na udarac: opet želi stanovati tamo gdje zabija drveni kolac. U napuštenom planinskom selu Nasići ovih se dana piše kraj dirljive priče. U ratu etnija Bosne i Hercegovine, hrvatsko je naselje u brdima sjeverno od Sarajeva potpuno uništeno, jer se nalazilo baš između fronta muslimanskih i srpskih položaja. Stanovnici su dugo odolijevali, ali su krajem 1993. izbjegli u dolinu općine Breza. Najmlađemu među njima danas je 50 godina, najstariji su daleko preko 80. 'Vraćamo se umrijeti tu kao i naši roditelji', kažu. Oko pedeset kuća idućih će mjeseci, pravodobno prije zime, uz pomoć Europske unije u Nasićima ponovno izgraditi Bundeswehr. Unatoč svojem siromaštvu, povratnici su donijeli velike košare za piknik, na dan kad će kapetan Joerg Koehn zaključiti sporazume s prve tri stranke. Tek je u trećini Nasića dopuštena gradnja, u ostalom dijelu sumnja se da još ima mina. Hrvati su ipak prkosno uklonili crvene oznake koje upozoravaju na opasnost. Grade se sigurnima da 'tamo nema više ničega'. No Bundeswehr se ne drži bez razloga svojih zapovijedi. U očišćenom dijelu Nasića pronađene su tri protutenkovske mine. Za jednu 'stambenu jedinicu' smije se potrošiti 23 tisuće maraka. Prema podatcima Europske unije, to je dovoljno za kuću 'tipa C' površine 54 četvorna metra. Ako se uporabe ostatci starih kuća - barem temeljni zidovi ili dijelovi pročelja - dostajat će i za podrum. 'Cilj je da ljudi opet dobiju kuću kakvu su imali prije', kaže Koehn. Građevinske će radove obavljati domaća poduzeća, dakle vojnici Bundeswehra nisu sami. Na taj bi način trebalo poduprijeti bosansko gospodarstvo i osigurati da se radi po 'mjesnom načinu gradnje'. Zida se dakle mješavinom krečnjaka i nešto cementa. Povratnici ne smiju bii izloženi zavisti drugih stanovnika. Ono malo kuća u Nasićima u kojima je poslije rata preostalo uporabljivih sirovina, pljačkaši su u međuvremenu konačno uništili. Kad je Koehn prije dva tjedna preuzeo svoju dužnost u Bosni i Hercegovini, nekoliko je krovova još mjestimično bilo pokriveno crijepovima. 'No sada je vrijeme gradnje u brdima, uzimaju što im treba', kaže. Ne zna ima li odvoz materijala neke veze s najavom da će Europska unija platiti izgradnju novih Nasića. Ni jedna druga vojska mirovnih snaga SFOR-a ne angažira se toliko u obnovi Bosne i Hercegovine kao Bundeswehr. U poljskom taboru Rajlovac kraj Sarajeva, bivšoj jugoslavenskoj vojarnih zračnih snaga, za te je svrhe razmještena jedinica za civilno-vojnu suradnju (Cimic). Osim toga u općinama ima više ureda u kojima se radi na projektima. Na taj je način nastalo 650 'stambenih jedinica', a planirano ih je za sada još 150. Za to je odobreno ukupno 23 milijuna maraka. 'Ne želimo izazvati dojam da smo došli kao okupatori zemlje. Želimo pomagati', kaže Klaus Otto Vordemgentschenfelde. No usput, prema podatcima zamjenika voditelja projektnih skupina, ima tu i nacionalnih interesa. 'Savezne pokrajine žele se riješiti izbjeglica', kaže major. Zato bi po najnovijem, i pokrajinske vlade dale novac za obnovu ako bi na pomoć iz Bruxellesa trebalo čekati. (...) Među većinom domaćeg stanovništva, njemački su vojnici iznad svega omiljeni. Ljudi po ulicama mašu vojnim vozilima, čak ih zaustavljaju da bi ljude pozvali na kavu ili šljivovicu, domaću rakiju, koju vojnici moraju uljudno odbiti. Mnogi Nijemci nose sa sobom slatkiše za djecu. Civilne dobrotvorne organizacije naprotiv, ne vole jedinicu Cimic. Bundeswehr, rečeno je, treba se boriti a ne graditi kuće. Uistinu su oružane snage nepokretljivije od 'konkurencije' jer su čvrsto povezane u vojne strukture. 'No s druge strane, mi doista svaku marku ugradimo i ne trošimo za upravu'. Poslije sklapanja sporazuma, izgradnja kuća u Nasićima trebala bi početi za tjedan dana. Nakon razjašnjavanja imovinskih odnosa i kad stignu sredstva od EU-a, ostalo će biti gotovo dječja igra. Za večernjih sati okomita stijena baca sjenu na Nasiće. Na njezinoj su zaravni Srbi prije nekoliko godina ukopali svoje strijelce i pucali daleko po dolini Breze. Još danas po limenim krovovima i grmlju vise šatorska krila. Zbog straha od eksplozivnih stupica, nitko ih se ne usuđuje ukloniti. Položaje su jednoga dana osvojile bošnjačke jedinice. Po noći su potajno očistile minska polja ispod vrha, za rane jutarnje magle uspeli su se i Srbe njihovim vlastitim oružjem natjerali u bijeg. Gradonačelnik Breze Salko Opačin želi na uzvisini postaviti spomenik i izgraditi hotel. Nasići bi mogli postati izletištem" - piše među ostalim Jan Klement.