FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

RDW-KOMENTAR-MILOŠEVIĆ-10-7

DE-YU-KOMENTARI-KRIZA-Vlada-Ratovi-Političke stranke RDW-KOMENTAR-MILOŠEVIĆ-10-7 NJEMAČKI RADIO - RDW10. VII. 1999. Koliko će se Milošević još držati na vlasti "Iako sve veći broj ljudi želi suprotno, u svijetu, ali i u Srbiji, Slobodan Milošević, moćni predsjednik ostatka Jugoslavije koju je sam uništio, još je donekle demokratski legitimiran i potpuno vlada svojim političkim instinktima. Tu malo pomaže kad se predsjedatelj OESS-a Knut Vollebaek ljuti zbog zabrane ulaska u Crnu Goru. On mora uzeti na znanje da beogradski režim još raspolaže sredstvima i voljom da sramoti međunarodnu diplomaciju. Za to je potrebno dvoje. Je li dobro da predstavnici demokratskog svijeta traže vizu kod optuženog ratnog zločinca, u to se mora posumnjati. U Crnu Goru se u svakom slučaju može stići i bez službenog dopuštenja iz Beograda. Ugroženi predsjednik Republike Milo Đukanović sigurno bi sve učinio da omogući takav posjet. A što bi Milošević poduzeo protiv toga? Dao nalog da vojska uhiti norveškog ministra vanjskih poslova i njegovu delegaciju? Sigurno ne. Ali ovdje se još jednom pokazuje da odlučno djelovanje nije stvar Zapada, a pogotovo OESS-a, jer u njemu Rusija igra važnu ulogu. Međutim, na Balkanu se ne može puno postići uglađenošću. Tamo se uvažava odlučnost, a ne pristojnost. I tamo još uvijek, bez obzira na četiri izgubljena rata, činjenice
NJEMAČKI RADIO - RDW 10. VII. 1999. Koliko će se Milošević još držati na vlasti "Iako sve veći broj ljudi želi suprotno, u svijetu, ali i u Srbiji, Slobodan Milošević, moćni predsjednik ostatka Jugoslavije koju je sam uništio, još je donekle demokratski legitimiran i potpuno vlada svojim političkim instinktima. Tu malo pomaže kad se predsjedatelj OESS-a Knut Vollebaek ljuti zbog zabrane ulaska u Crnu Goru. On mora uzeti na znanje da beogradski režim još raspolaže sredstvima i voljom da sramoti međunarodnu diplomaciju. Za to je potrebno dvoje. Je li dobro da predstavnici demokratskog svijeta traže vizu kod optuženog ratnog zločinca, u to se mora posumnjati. U Crnu Goru se u svakom slučaju može stići i bez službenog dopuštenja iz Beograda. Ugroženi predsjednik Republike Milo Đukanović sigurno bi sve učinio da omogući takav posjet. A što bi Milošević poduzeo protiv toga? Dao nalog da vojska uhiti norveškog ministra vanjskih poslova i njegovu delegaciju? Sigurno ne. Ali ovdje se još jednom pokazuje da odlučno djelovanje nije stvar Zapada, a pogotovo OESS-a, jer u njemu Rusija igra važnu ulogu. Međutim, na Balkanu se ne može puno postići uglađenošću. Tamo se uvažava odlučnost, a ne pristojnost. I tamo još uvijek, bez obzira na četiri izgubljena rata, činjenice stvara Slobodan Milošević. To ne osjeća samo međunarodna zajednica, nego prije svega oporba u vlastitoj zemlji. Ostavimo po strani da otpor protiv režima ima najrazličitije motive i da su i takozvani demokrati međusobno posvađani i krajnje nacionalistički obojeni. Ali, puno više od prosvjedne kulture uboda oni trenutno nisu u stanju napraviti: nekoliko tisuća demonstranata ovdje, nekoliko tamo - tako se ne ruši čvrsto konstruiranu središnju vlast koja i dalje upravlja vojnim i policijskim aparatom, kao i medijima pod državnim nadzorom. Miloševićeva klika dakle sama odlučuje koliko će se upuštati u provokacije ulice. Zasad se ne naziru znakovi nervoze - barem ne u Beogradu. I još je moguće iskoristiti čitavu paletu sigurnosno-političkih mjera, sve do uhićenja, uglavnom na zapadu stvorenog heroja zimskih prosvjeda 1996./97., Zorana Đinđića. On je preseljenjem u Crnu Goru izbjegao mobilizaciju u jugoslavensku vojsku i time učinio kažnjivo djelo. To je pravna činjenica, ne radi se o pitanju interpretacije. I doslovce nikakva sila na svijetu ne bi mogla spriječiti i dalje potpuno funkcionirajuće državne organe Srbije da postupe prema zakonu. Da si Slobodan Milošević ipak dopušta luksuz da samozvanog 'predvodnika ubojica tiranina' pušta da slobodno okolo hoda i govori, pogotovo pokazuje kako čvrsto sjedi u sedlu - tu se ništa ne drma. Možda žalosno, ali ipak istinito. Možda će si on priuštiti luksuz da narodu po vlastitoj milosti naredi nekoliko reformica. To bi moglo biti dovoljno, u svakom slučaju - za dobivanje na vremenu. Beogradskom vlastodršcu stoji na raspolaganju još jedna mogućnost: služeći se svojim starim receptom, on bi mogao stvoriti novi problem prije nego ga stignu posljedice staroga. U tom slučaju bi zacijelo patuljasta neposlušna republika Crna Gora bila polje sljedeće bitke za spašavanje odavno izgubljene socijalističke Jugoslavije. Zacijelo ne tenkovima, ali svim drugim sredstvima moći kojima raspolaže Beorgad. Bila bi to neravnopravna borba. A Zapad bi zacijelo ponovo morao gledati kako se definitivno uklanja njegovu uzdanicu Đukanovića. NATO-ove bombe u ovom slučaju sigurno ne pomažu. Ostaje poluga pomoći za obnovu: 'Nema zapadnog novca razorenoj Srbiji dok je Slobodan Milošević na vlasti', glasi jednostavni koncept. Ali, što ako se bijeda stanovništva koje je više puta poraženo, zaoštri pred zimu. Hoće li europski demokrati, vjerni načelima, mirno promatrati kako na izbombardiranom jugoistoku ljudi umiru od gladi i hladnoće? Čak bi i zahtjevi za novim izborima mogli imati suprotan učinak, ako bi primjerice na kraju Srbi morali odlučiti između zla Miloševića i još većeg zla vođe radikala Vojislava Šešelja. U tom slučaju bi bolji izbor bio Milošević - isto žalosno, ali istinito. A ako demokrati, zbog međusobnih svađa, ne bi uspjeli preuzeti vlast, onda bi se jugoslavenski Predsjednik mogao ponovo pojaviti u svojoj paradnoj ulozi: neomiljeni, ali u nuždi vrlo potrebni državni poglavar. Dani Slobodana Miloševića su sigurno odbrojani, ali i u tuzemstvu i u inozemstvu je zacijelo bolje pripremiti se za velik, možda četveroznamenkasti broj". (Elias Bierdel). (RDW)

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙