ES 11. VII EL PAIS KOSOVO

ŠPANJOLSKA EL PAIS 11. VII. 1999. Kosovo, utopija multietničke države "Ograničene mogućnosti djelovanja međunarodnih mirovnih snaga (KFOR) i gerilska strategija Oslobodilačke vojske Kosova postavljaju na Kosovu temelje za stvaranje albanske države, jer čini se da su ostale etničke skupine na Kosovu osuđene na nestanak ili smanjivanje brojnosti i marginaliziranje u budućnosti. Točno mjesec dana od ulaska KFOR-ovih postrojba na Kosovo, plan stvaranja buduće multietničke države sve više postaje utopija u toj, barem pravno gledano, i dalje srpskoj pokrajini. Ulaskom KFOR-ovih postrojba na Kosovo postignut je, nema sumnje, jedan od glavnih ciljeva NATO-ova rata protiv Jugoslavije: povratak kosovskih Albanaca, prognanih iz svoje države zato što je Beograd provodio politiku 'etničkoga čišćenja'. No, istodobno se može ustvrditi i da KFOR nije uspio pri pokušaju uspostavljanja suživota i stvaranja multietničke države na Kosovu. Većina kosovskih Srba već je otišla iz područja koje smatraju kolijevkom srpskog naroda. Uplašeni mogućnošću osvete kosovskih Albanaca i pojavom brojnih naoružanih pripadnika OVK-a, posebno u prvih nekoliko dana, kosovski su se Srbi radije odlučili na paničan bijeg, a nazočnost KFOR-ovih postrojba za njih nije nikakvo jamstvo sigurnosti. A i događaji pokazuju da su bili u pravu: ubojstva, otmice, palež, pljačke i zauzimanje srpskih kuća, a KFOR to nije uspio ili nije želio spriječiti. Kad su, prije mjesec dana, KFOR-ovi vojnici ušli na Kosovo, naišli su na situaciju za koju vojnici nisu pripremani. Zbog potpunog propadanja javne uprave, a to je počelo dok su još Srbi bili na vlasti, vojnici su shvatili da su prisiljeni igrati uloge u rasponu od vatrogasaca do policajaca, a istodobno su bili i suci i tamničari. Nekoliko dana u cijelim područjima Kosova nije bilo nikakvoga reda ni zakona. Nastala je strašna praznina na vlasti, a u prvom ju je trenutku htio ispuniti OVK. Gerilci oslobodilačke vojske počeli su se natezati s KFOR-om nastojeći za sebe pridobiti što više ovlasti, a za to vrijeme UN- ovih civilnih upravitelja nigdje nije bilo. Posljedica je to da su se na mnogim mjestima pripadnici OVK-a proglasili sucima i policajcima, a bili su i krvnici onima koje su smatrali krivima za počinjene ratne zločine ili suradnju sa Srbima, poput ciganske manjine ili 'Goranaca' (muslimani koji govore srpskim jezikom). (...) Zločini i osveta koje sada čine kosovski Albanci nikako se ne mogu uspoređivati, ni kvantitativno ni kvalitativno, s onima koje su počinile srpske horde. No, ako se uspoređuju postotci, broj Srba koji su pobjegli s Kosova, s obzirom na njihovu brojnost, može se usporediti s postotkom kosovskih Albanaca koji su pobjegli u Makedoniju i Albaniju. Potpisivanje sporazuma s KFOR-om obvezuje OVK na predaju oružja, skidanje vojnih odora i ostanak unutar točno određenih područja. No, taj sporazum OVK ne sprječava da se infiltrira u sve pore društva koje se malo po malo obnavlja. Pripadnici OVK-a, razoružani i u civilnim odijelima, sada su se pretvorili u neku vrstu očiju i ušiju, raširili su se na sve strane i prijete manjinama koje i dalje žive na Kosovu ili onima koji ne slušaju njihove zapovijedi, a opravdavaju se ovim argumentom: 'KFOR nije dovoljan za stvaranje reda, pa to moramo činiti mi, kako bismo zaštitili naš narod'. Nepoznavanje jezika i kulture Kosova KFOR-ove postrojbe čini nemoćnima pred albanskim narodom i gerilcima koji su u posljednjih deset godina pokazali da su pravi majstori stvaranja paralelne države, a nije ju slomila ni silna energija koju su na to trošili Srbi. Najnoviji slučajevi prilično su patetični. Ubojstvo nekih Roma pod zaštitom španjolskih vojnika objašnjeno je argumentom da su stavljeni pod nadzor lokalne policije (OVK), koja je obećala da će se brinuti o njima. Ta zaštita mogla bi se usporediti s davanjem zaliha krvi Crvenog križa na čuvanje grofu Drakuli. Njemački časnici u sastavu KFOR-a, zaduženi za zaštitu manjina koje maltretira OVK, dolaze na mjesto događaja, energično upućuju upozorenja gerilskim zapovjednicima, kažu im koje su granice koje ne smiju prekoračiti i potiču sve ljude da prijave bilo kakvo kršenje tih propisa. I tako vojnici odu zadovoljni poslije toga razgovora, ali ne znaju da je albanski prevoditelj prilično ublažio poruku već pri prevođenju, zbog uvjerenja ili zbog straha od nazočnosti OVK-ovih ljudi u civilnim odijelima. Koliko Nijemci nemaju pojma što se zapravo događa najbolje je opisao jedan njemački dočasnik: 'Ne znamo čak ni vrijeđaju li nas ili hvale'. Teško ćemo pronaći bolji dokaz od ovoga da je KFOR posve nemoćan pri suočavanju sa strategijom kosovskih Albanaca, a njezin je cilj stvaranje neovisne države sa samo jednim narodom", piše Jose Comas.