RDW-EU FINANCIRA BALKANSKU REGIJU

NJEMAČKI RADIO - RDW 7. VII. 1999. Europska unija i dalje će financijski podupirati balkansku regiju "O politici koju Europska unija namjerava provoditi na kriznom području Balkana razgovarala je Dagmar Zindel s dr. Guentherom Burghardtom, šefom odsjeka za vanjsku politiku direkcije Europskog povjerenstva. DW: Susjedne zemlje, poglavito Makedonija i Albanija, žale se na golemu štetu koju je rat prouzročio njihovu gospodarstvu i očekuju veliku pomoć Europske unije. Na koji način EU namjerava ispuniti ta očekivanja? B: Mi smo ih već djelomično ispunili. Prvo morate znati da Albanija dobiva najviše pomoći po glavi stanovnika od svih srednjoeuropskih i istočnoeuropskih zemalja iz PHARE programa, i to još od početka devedesetih. Onda smo, kada se nakon 24. ožujka povećao val izbjeglica, namijenili 100 milijuna eura za makroekonomsku pomoć Albaniji, Makedoniji i Crnoj Gori, kako bi pomogli vladama tih zemalja, dodatno opterećenim financijskim izdacima za izbjeglice. I dalje ćemo nastaviti pomagati: Albanija i Makedonija primaju pomoć od PHARE programa i kredita Europske investicijske banke, a s ovakvom potporom će se nastaviti kako ovako loša gospodarska situacija, posebno u Albaniji, ne bi postala dodatni faktor nestabilnosti u regiji. DW: Trebao bi, međutim, biti stvoren i jedan konkretan 'pakt za stabilnost' čitave jugoistočne Europe, dakle i za susjedne zemlje. Što on donosi? B: Taj pakt za stabilnost zapravo je jedna vrsta procesa dugoročne gospodarske i političke stabilizacije ovoga područja. On predviđa prolazak cjelokupne regije, a to uključuje pet zemalja - Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Jugoslaviju, Albaniju i Makedoniju - kroz proces reforme i u gospodarskom i u političkom smislu. Pritom je, naravno, ovaj politički aspekt posebno važan za Beograd. Pakt za stabilnost trebao bi općenito čitavom ovom području pružiti perspektivu za približavanju Europskoj uniji ako budu ispunjeni svi potrebni preduvjeti. DW: Jugoslavija, dokle god je pod vodstvom predsjednika Miloševića, ne bi trebala dobiti ovu vrstu pomoći. Nije li to opasno utoliko što bi ovakav stav mogao još više pridonijeti nestabilnosti ovog područja? B: Dakle, ono što se pokazalo opasnim u posljednjih osam godina je da se Milošević, koji je bio i ostao glavni potpaljivač požara na ovom prostoru, proglašavao glavnim vatrogascem. Što znači da je sadašnja politika puno realnija i ne želi ga raznoraznim ponudama privoljeti na ispunjenje mirovnih uvjeta, s obzirom da on već ima u vidu novu frontu i neće oklijevati ponovno napasti. Milošević je glavno zlo cijele ove nestabilne situacije i njega se mora ukloniti. To je jedan kirurški zahvat, a mislim da je njega međunarodna zajednica sada spremna izvršiti. Ovo, naravno, uključuje i potrebu da se zlo uhvati i uguši u korijenu. Danas više ne bi bilo ni odgovorno niti oportuno podupirati Miloševićev režim nekakvim materijalnim sredstvima. DW: Postoji li mogućnost da se kao nuspojava ovoga rata ubrza put koji jugoslavenski susjedi moraju prijeći da bi ušli u Europsku uniju? B: Pa, svakako je namjera da ove zemlje jednoga dana postanu članicama Europske unije naš najveći kapital u stabiliziranju ovog područja. S druge strane, i Europska unija mora biti u stanju svoje strukture tako preoblikovati da se može izvršiti jedno takvo proširenje koje je sada već u tijeku s deset srednjoeuropskih država". (RDW)