BE-LE SOIR 6.7.RUSI NA KOSOVU

BELGIJA LE SOIR 6. VII. 1999. Ruska unutarnja politika rješava se na Kosovu "Što se dogodi dvaput, ima velike izglede da se dogodi i treći put? Ne mora biti tako. Rusi su načinili dva uspješna 'poteza': prvo kada su prošli kroz Jugoslaviju, a zatim kada su se iskrcali u prištinskoj zračnoj luci, a da nisu probudili NATO-ove stratege. Treći je 'potez' promašen: suradnja Mađara, Rumunja i Bugara omogućila je da se ruski zrakoplovi prikuju za zemlju i da se spriječi još jedan gotov čin, tj. dolazak ruske sastavnice na teren prije nego se utvrde potankosti oko njezina boravka na Kosovu. Što su htjeli Rusi? Puno toga. Treći je 'nasilni korak' trebao, prema dobro obaviještenim izvorima, zapravo promijeniti glavne činjenice sporazuma o uvjetima ruskoga sudjelovanja u KFOR-u koji su početkom lipnja nakon velikih napora postigli američki i ruski posrednik u Helsinkiju. Tako je Moskva tražila četvrto područje (u talijanskoj zoni, nakon francuske, njemačke i britanske) za raspoređivanje svojih postrojba, što zbijeniji raspored različitih odjela, pripremala je 'hodnik' između njih, nije htjela slušati naredbe jedinstvenog NATO-ova zapovjedništva, zahtijevajući da njih izdaje tijelo... UN-a. Rusi su čak tražili pravo nadzora nad političkim ustrojem koje se u ovom času uspostavlja na Kosovu. Sve je to očito bilo neprihvatljivo. Zašto su Rusi opet pokušali iznenaditi NATO? Zašto su postavili potpuno neostvarive zahtjeve? Zašto su se izložili pogibelji od novog pogoršanja odnosa s NATO- om, tj. sa SAD-om, odnosa koji su već bili ugroženi upadom dvaju bombardera u prostor američke zrakoplovne baze na Islandu i protjerivanjem američkog vojnog atašeja u Moskvi? Uglavnom zbog... unutarnjopolitičkih razloga. Od samoga početka sukoba na Kosovu Rusija je tražila da se poštuje njezin status (u stvarnosti nepostojeći) velesile i da se prema njoj ponašaju kao prema drugim velikim zemljama. To je razumljivo. Kremlj očekuju izbori važni za budućnost Rusije: za šest mjeseci parlamentarni, a za godinu dana predsjednički. Da bi stekao veći ugled, potreban mu je uspjeh i neprijatelj. 'Iznenađenje' u prištinskoj zračnoj luci omogućilo je Kremlju da (privremeno) poboljša svoj ugled. A NATO je gotovo savršen neprijatelj. Veliko zahlađenje u američko-ruskim odnosima bilo je očito puno prije rata na Kosovu (dovoljno je sjetiti se pretjeranog dramatiziranja NATO-ova proširenja). To će se nastaviti... uz stanovitu suradnju Zapada koji, u nedostatku boljeg rješenja, ustraje u pružanju pomoći Borisu Jeljcinu. To nije sve. Moskva je uvjerena da unatoč službenim izjavama o ostajanju ove pokrajine u sklopu jugoslavenske države, NATO-ova uprava na koncu može samo dovesti Kosovo do neovisnosti. A Rusija se jako boji 'kosovskog učinka' u svojim opasnim područjima. Napose na Kavkazu. Dovoljno je sjetiti se Čečenije...", piše Pol Mathil.