US NYT 5.VII. DEMOGRAFSKI PAD U SRBIJI

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 5. VII. 1999. Demografski pad zbog Miloševićeva režima "Prije nego se Srbija zaratila sa Zapadom, Vesna Marković je željela troje djece. Od početka sukoba na Kosovu često je zažalila što ima i jedno. Da bi zaradila novac za podizanje svoga osmogodišnjeg sina, za hranu, odjeću i igračke, gospođa Marković, 27-godišnja ekonomistica koja radi u električnoj centrali u Beogradu, postala je švercerica nafte i Pampers pelena. Zoran, srbijanski policajac, navečer poslije posla uglavnom odlazi na 200 milja dugačak put od Beograda do bosanskog grada Bijeljine da bi kupio oko 30 galona nafte i šest kutija Pampers pelena - stvari kojima u Srbiji, nakon kolapsa gospodarstva, vlada kronična nestašica. Na svakom noćnom švercerskom putu zarade oko 57 dolara. 'Svi smo postali siromašniji i nije dobro ovako odgajati djecu', kazala je gospođa Marković, koja tvrdi kako je naučila ignorirati svoje roditelje koji ju nastavljaju gnjaviti s opaskama o tome kako bi trebala imati još djece. To se zove 'bijela kuga'. Političari u Srbiji već desetljećima negoduju zbog pada nataliteta, baš kao i političari i akademici diljem Europe. No pad se među Srbima pod Miloševićevom vladavinom - 12 godina obilježenih gubitkom četiri rata, propadajućim gospodarstvom i masovnim egzodusom mladih, često najboljih i najpametnijih - ubrzao kao nikada prije. Za vrijeme deset godina tijekom kojih je Milošević slao legije srbijanskih muškaraca da od krhotina stare Jugoslavije stvore Veliku Srbiju, žene ove zemlje, donoseći možda i najintimnije i najvažnije odluke svog života, tiho su odlučivale o manje napučenoj Srbiji. Statistike o stanovništvu, zajedno s razgovorima sa ženama i njihovim liječnicima, upućuju na to da Srbijanke u plodnom razdoblju češće nego ikada prije odlučuju da Miloševićeva Srbija nije mjesto na kojem se podižu djeca. Prema vladinim statistikama, u srednjoj je Srbiji 1998. na svijet došlo 58.000 novorođenčadi, što je 15 posto manje nego 1990. i što je najniži broj novorođenih od svršetka Drugoga svjetskog rata. U srednjoj Srbiji, stanje rasta populacije ovoga je desetljeća palo sa 1,2 posto povećanja na 1,8 posto smanjenja, pokazuju vladine statistike. 'Šteta NATO-ova bombardiranja tvornica i mostova na Srbiju će imati mnogo manji dugoročni učinak nego rapidno smanjenje broja novorođenih', kazao je dr. Spasoje Petković, ginekolog i stručnjak za porodiljstvo, direktor Kliničkog centra Srbije, najveće bolnice u zemlji. Učestalost pobačaja u Srbiji ove je godine, čini se, u velikom porastu, a sve više mladih žena liječnicima kaže da ne žele roditi, tvrdi dvoje opstetičara iz najvećega srbijanskog rodilišta. Osnovni razlozi ubrzavanja smanjenja broja novorođenih, tvrde žene i njihovi opstetičari, jest zabrinutost zbog rata na Kosovu, strah od građanskoga rata u Srbiji i nevoljkost da se djeca podižu u zemlji koja je nekoć imala najviši standard u istočnoj Europi, no koja je tijekom posljednjih deset godina svake godine postajala sve siromašnija. Vanja Kovač, u plavoj spavaćici koju je sa sobom donijela od kuće, prošloga je petka čekala na red za pobačaj. Prodavačica u samoposluzi, 24 godine, već ima dvoje djece. Kazala je kako se sada nalazi u Kliničkom centru Srbije radi pobačaja jer si ona i suprug, koji radi kao noćni čuvar, jednostavno ne mogu priuštiti još jedno dijete. U Srbiji je pobačaj dopušten svima iznad 18. godine, tijekom prvih 10 tjedana trudnoće. Cijena je oko 25 dolara. 'U ovim je vremenima lakše ne imati dijete nego imati dijete koje neće imati dovoljno odjeće i hrane', kazala je gospođa Kovač. 'Veoma je riskantno i zbog radijacija bomba.' U Srbiji se sve više šire glasine da su američke bombe stvorile visoku razinu radijacije koja uzrokuje defekte novorođenčadi. Alarmirana onim što se govori kao i bolničkim izvješćima o povećanju broja pobačaja, srbijanska je vlada krajem svibnja izdala obavijest u kojoj stoji da su priče o radijaciji istražene i da je znanstveno dokazano da su netočne. Prije toga, kako bilo, vladini su dužnosnici izdali upozorenja o kemijskom onečišćenju zraka i vode pored Beograda nakon NATO-ova bombardiranja rafinerija i ostalih industrijskih postrojenja pored prijestolnice. Dne 28. svibnja, srbijansko Ministarstvo informiranja pozvalo je buduće majke i medicinare da 'ne prekidaju živote koji su započeli'. Vlada je tmurno upozorila da je vjerovanje takvim glasinama 'oblik posebnoga genocidnog rata koji utječe na osnovni biološki sloj zemlje'. Smanjenje broja novorođenih u Srbiji barem jedan od glavnih nacionalističkih političara u zemlji shvaća kao usmjereno protiv Srbije. Vojislav Šešelj, ekstremistički čelnik Srpske radikalne stranke i zamjenik premijera u jugoslavenskoj vladi, početkom ove godine predložio je poseban porez na mlade parove koji ne žele imati djecu. Ideja nije prihvaćena zbog manjka pristaša. Opstetičari u Beogradu tvrde da je u ovom desetljeću, sa svakom godinom koja prolazi, sve više i više žena u plodnom razdoblju života zastrašeno predodžbom odgajanja djeca u Srbiji. 'Osjećam da se žene osjećaju nesigurnima u svakom smislu te riječi', rekao je dr. Darko Plećaš, čelnik Instituta za porodiljstvo i ginekologiju u Kliničkom centru Srbije. 'Diploma najboljih sveučilišta u ovoj zemlji više ne rješava problem pronalaženja posla ili dovoljno novca da se može priuštiti stan. Teže je naći i muža jer su mnogi mladi muškarci otišli iz zemlje.' Prema različitim procjenama, iz Srbije je u ovom desetljeću otišlo između 100 i 300.000 mladića kako bi izbjegli poziv u vojsku. Kada žene zatrudne, izložene su većem stresu nego prije 20 godina, dodao je dr. Plećaš. 'Prije sam bio stručnjak za porodiljstvo; sada sam po potrebi i psiholog.' Prema tvrdnjama beogradskog opstetičara koji nije želio biti imenovan, mlade Srbijanke nikada ne dolaze liječniku s riječima: 'Želim pobačaj zbog Miloševića.' 'To je u kontekstu', rekao je liječnik. 'Boje se onoga što bi se moglo dogoditi nihovoj djeci. Boje se kakav će biti život njihovih obitelji. Boje se kakve će biti škole. Sigurne su da svojoj djeci neće moći pružiti ono što su njima pružili njihovi roditelji.' 'U našoj kulturi', dodao je, 'ako ne možete maziti svoju djecu, bolje ih je i ne imati.' Strah od pada životnog standarda - zajedno sa strahom od defekata uzrokovanih radijacijom - bili su razlozi koji su Slađanu Mišić, ženu od 32 godine i majku dvoje djece, doveli u Klinički centar Srbije na pobačaj. Ona i suprug vlasnici su pekarnice koja ima mjesečni profit od 210 dolara, kazala je. 'Nije vrijeme za podizanje djece', kazala je gospođa Mišić. 'Suprug i ja nemamo novca za mlijeko, pelene ili odjeću za još jedno dijete. Bojim se i kiše. Čudno je to. Mislim da sada ovdje nešto nije u redu zbog bomba i kemijskog oružja.' Gospođa Mišić, koja je čekala na pobačaj u flanelskoj spavaćici sa malenim grimiznim i žutim cvjetićima, kazala je kako su suprug i ona veliki pristaše Miloševića. Kazala je i to da vjeruje da je Milošević učinio 'ispravnu stvar' započinjanjem rata na Kosovu. 'Sve što smo učinili na Kosovu bilo je opravdano', kazala je. 'Milošević nije problem. Krivac je vlada SAD-a. Postojala je tajna urota. Kosovo je bilo dio američkog plana za stjecanje moći i novca.' Unatoč njezinoj dubokoj vjeri u ispravnost Miloševićeve vlade, gospođa Mišić je kazala kako se podvrgava pobačaju zbog toga što suprug i ona žele otići iz zemlje kako bi pronašli bolje plaćene poslove. 'Želimo otići bilo gdje', kazala je gospođa Mišić. 'Putovati s našom djecom sada više nije problem. Imaju 7 i 10 godina. Osim toga, ne bih mogla podnijeti devet mjeseci trudnoće u ovoj zemlji zbog stresa'", prenosi Blaine Harden.