ŠV - LE TEMPS 3.7. TPI

ŠVICARSKA LE TEMPS 3. VII. 1999. Potrebne su žurne reforme za spas Suda za bivšu Jugoslaviju "'Da nam Slobodan Milošević sutra bude izručen, morao bih ga pustiti da čeka tri godine prije nego njegov postupak započne, toliko su sudovi zatrpani', rekao je nedavno Claude Jorda za 'Le Temps'. Ta rečenica francuskoga suca poput groma je odjeknula u mnogim zemljama. No za pozorne promatrače Međunarodnoga kaznenog suda iz Den Haaga (TPI), više je bila riječ o utvrđivanju činjenice, nego o iznenađenju. Naime, to nije prvi put da Sudu prijeti opasnost od zagušenja. Da bi borio s tom 'paralizom' koja brine mnoge u TPI- ju, ova se ustanova s jedne sudnice, koliko ih je imala 1993., kada ju je osnovao UN, proširila na tri. Suci i tužitelji, sa svoje strane, vode žestoke rasprave o sudskoj strategiji koju treba donijeti, kao i o najboljem načinu organizacije postupka. Glavni je tužitelj pokretač ustanove. On pribavlja predmete za tri prvostupanjska i jedan prizivni sud. Prvi glavni tužitelj TPI-ja Richard Goldstone nije kanio odustati od progona krivaca za etničko čišćenje. No taj je južnoafrički pravnik bio pristaša polagane strategije u utvrđivanju lanca odgovornosti. Ta je zamisao bila povod za prvu veću raspravu unutar ustanove. Naime, ona je bila posljedica tužiteljeve anglosaksonske pravne naobrazbe. Ta je strategija brzo doživjela osude. Njezini su kritičari proizišli iz kulture rimskog prava, prema kojoj se optužba može izreći ako je imalo opravdana 'ozbiljnim i istodobnim indicijama'. K tome, pristaše tog pristupa bili su uvjereni da je prijeko potrebno brzo optužiti planere etničkog čišćenja. Nakon tri tjedna žestokih rasprava, u travnju 1995., Goldstone se priklonio razlozima drugog tabora. Nakon toga, već u srpnju, glavni je tužitelj podignuo prvu optužnicu protiv Radovana Karadžića i Ratka Mladića zbog okruženja Sarajeva. Pet mjeseci kasnije, oni su optuženi za 'genocid nakon pada Srebrenice': predmet je pripremljen na brzinu jer se sredinom srpnja dogodio pokolj više od deset tisuća Muslimana! Louise Arbour koja je došla nakon Richarda Goldstonea brzo je shvatila da je potrebno bitno promijeniti strategiju koja, kako je s razlogom primijetila, 'nije više odgovarala potrebama trenutka'. Dakle, kanadska je pravnica pokrenula drugu revoluciju, podižući tajne optužnice kako bi olakšala uhićenja. Zatim je tužiteljica napore svoje momčadi usmjerila na vojnu hijerarhiju i političke čelnike, kao i na 'sve one koji su bili osobno odgovorni za izuzetno grube postupke'. Istodobno je povukla 14 optužnica protiv izvršitelja kako bi rasteretila sud. U istom je smislu Louise Arbour pokušala ujediniti postupke. No budući da tužiteljica nije mogla nadzirati uhićenja osumnjičenih koja su bila u ovlasti SFOR-a i država članica UN-a, ta je želja uglavnom ostala mrtvo slovo na papiru. Četrnaest sudaca TPI-ja, sa svoje strane, nije ostalo sjediti prekriženih ruku. Tako je 'Poslovnik o proceduri i dokazima', neka vrsta Biblije ove ustanove, mijenjan četrnaest puta! U prvim godinama rada TPI-ja, suci su bili podijeljeni u dva tabora: one s anglosaksonskom i latinskom naobrazbom. 'Ta razlika više ne postoji. Dok zasjedaju, suci su sučeljeni sa sudskom stvarnosti. Oni spoznaju da je sudska mašinerija glomazna i sve više pristaju uz zamisao da treba ubrzati postupak', analizira jedan promatrač. Glomazna mašinerija? Što god mislili o tome: Sud je do danas donio tek osam presuda, od čega jednu oslobađajuću. Postupak Blaškiću još nije završen, a Prizivni se sud još nije očitovao o slučaju prvooptuženog Duška Tadića kojemu se sudilo koncem 1996. U zatvoru je 28 zatočenika. Ako računamo optužbu protiv Miloševića i njegovih četiriju suradnika, javno je optuženo 69 osoba, kojima se pridodaje znatan broj tajnih optužnica. U hodnicima TPI-ja, može se čuti šala koja prikriva zabrinutost: 'Najbolji način da se zagušimo jest da nam pošalju veliku skupinu optuženika odjednom.' (...) Danas su svi svjesni da će strašni zločini počinjeni na Kosovu uzrokovati eksploziju radnog tlaka Suda. Da bi se izbjegla blokada, ured tužitelja još će se više usmjeriti na krivce za etničko čišćenje, prepuštajući pravosuđima pojedinih država brigu o sudbini počinitelja. Još samo da ti sudbeni aparati djeluju! Svjetski pravnici već rade na njihovoj obnovi. No preustroj je spor, žrtve osjećaju neugasivu žeđ za pravdom koja je razumljiva. TPI mora, dakle, pokazati maštovitost, i to brzo. Nažalost, njegova predsjednica Gabrielle McDonald i glavna tužiteljica Louise Arbour, u ostavci su. Ni jedna, ni druga, ne može iznositi prijedloge koji su prijeko potrebni. Kako god bilo, njih brzo moraju zamijeniti dva pravnika neprijeporne kvalitete, čvrsto odlučni da donesu napredak ustanovi, preuzimajući dužnost s jasnim zamislima o reformama koje treba provesti. To su uvjeti da Sud za bivšu Jugoslaviju ne postane žrtvom vlastita uspjeha", piše Jean- Jacques Frank.