NJ 29. VI. WELT: OSVRT NA 1989.

NJEMAČKA DIE WELT 29. VI. 1999. O teškoj ekonomizaciji slobode "Nakon raspada Sovjetskog Saveza svijet više nije isti, ocijenio je bivši savjetnik američkog predsjednika Cartera za sigurnost Zbigniew Brzezinski, a hladna politička raščlamba sadržavala je i primjesu sjete zbog gubitka pouzdanog protivnika. Godina 1989., koja je donijela oslobađanje od komunizma, istodobno je slika sada već 10-godišnje globalne nesigurnosti. Prošloga tjedna 'Bečki institut antropoloških znanosti' i 'Project Syndicate' priredili su konferenciju pod naslovom 'Deset godina nakon 1989.: politika, ideologija i međunarodni poredak'. Na konferenciji je sudjelovao niz aktualnih šefova država i vlada, uključujući češkog predsjednika Vaclava Havela, poljskog predsjednika Aleksandera Kwasniewskog, mađarskog premijera Viktora Orbana i austrijskog saveznog kancelara Viktora Klimu. Godina 1989. pretvorila je istočnoeuropske države u tranzicijska društva. Nakon pobjeda nad komunizmom uslijedila je nestabilna međunarodna situacija, koja se teškom mukom smiruje samo zahvaljujući vojno-političkoj prevlasti SAD. Brzezinski, danas politolog, opisao je tu situaciju kao prolazan sustav koji može završiti anarhijom ili kooperativnim poretkom čiji bi sastavni dio bile i Sjedinjene Države. Brzezinski zahtijeva da odnos prema 1989. bude prožet skepsom i razboritošću. Stanje potiče na pesimizam, i to ne samo na vanjskopolitičkoj razini - razvoj u kulturi i znanosti rascjepkao je sliku čovjeka i dobro uređenog društva, smatra Brzezinski. Problemi budućnosti neće se više rješavati u okviru političkih sustavnih tvorevina - trebat će uzeti u obzir i kulturne aspekte, vrijednosti ili oblike življenja, upozorava on. Rat na Kosovu pokazao je, po Brzezinskom, da je novi međunarodni poredak još daleka budućnost. Europa je na Kosovu pokazala da je tek američki protektorat, naglasio je on. Njegova je teza izazvala osporavanja, ali njegov prigovor da europska vanjska i sigurnosna politika još nije na vidiku te da Europa zapravo u nju ni ne ulaže nije mogao pobiti ni austrijski ministar vanjskih poslova Schuessel. Ruska i Poljska su zemlje koje je preokret iz 1989. najbrže zahvatio. Bivši ruski premijer Sergej V. Kirjenko odvažio se na vrlo hrabru tezu: da, u Rusiji već postoje pretpostavke za funkcionalno građansko društvo, ali trenutačno nisu politički potkrijepljene. Umjesto toga, Rusija pobolijeva od masovne neodgovornosti, depolitizacije gospodarskih elita, neslaganja oko tržišne poliitike, pomicanja vlasti u izvršnu sferu. Poljaci pak predstavljaju drugačiju, ofenzivniju reakciju na 1989. godinu. Upravo je bivši vođa Solidarnosti Adam Michnik strastveno podsjetio da je revolucija u Poljskoj bila popraćena jasnim političkim ciljevima, idealima i vrijednostima. Poljaci su znali kako treba 'ekonomizirati slobodu'. Među tim je ciljevima bio i onaj o prevratu bez krvave osvete, napomenuo je Michnik. Valja također napomenuti da su Poljaci iskoristili konferenciju za dojmljivo samoprikazivanje: nastupili su u ulozi stvarnih nasljednika 1989. godine. Čak i deset godina nakon preokreta oni navodno najdosljednije slijede ideju o demokratskom građanskom društvu, oslonjenom na vrijednosti. Ni pri suočavanju s popratnim socijalnim posljedicama tržišne privrede nisu navodno poklekli pred populističkim iskušenjima nacionalizma, vjerskog fundamentalizma ili nove dirigirane privrede. Poljski predsjednik Kwasniewski govorio je o 'velikoj obvezi' promicanja procesa transformacije kako bi povratak kolektivizmu ili komunizmu bio isključen. Preustrojavanje društva jest proces, vezan uz vrijednosti, napomenuo je Kwasniewski. Michnik je konstatirao građansku slobodu i socijalnu pravdu dok je bivši premijer Mazowiecki podsjetio na kršćanske vrijednosti. No, nakon 1989. zapadne su države također postale društva u tranziciji. Laburistička zastupnica u britanskom parlamentu Patricia Hewitt pohvalila je 'treći put' Tonyja Blaira kao primjereni odgovor na promjenu vrijednosti i na sociološki preokret među stanovništvom zapadnih država: država dobiva novu ulogu, osigurava tržišnu privredu i brine se za socijalnu pravdu, napomenula je gospođa Hewitt. Po njezinim riječima, država postaje agencijom velike skupine svih pojedinaca koje tržišnoprivredna dinamika pogađa u negativnom smislu te riječi. Ralf Dahrendorf iznio je pak kritiku ideje o 'trećem putu' europske socijaldemokracije, koja je svojom otvorenošću nadmašila sve dosadašnje prigovore. Reforma socijalne države središnje je političko područje lijevih stranaka nakon 1989., i to u kontekstu središnjeg pitanja o mogućnosti povezivanja ekonomskog crpljenja vrijednosti i osiguravanja socijalnog tkiva društva. No, 'treći put' nije masovni fenomen, nije osnova za izgradnju tradicije već pitanje političkih elita, koje su upućene na ofenzivni politički rad s medijima, tvrdi Dahrendorf. Po njegovu mišljenju, tom programu nedostaje stjecanje slobode. Dok Patricia Hewitt zahtijeva 'nove državne programe' i govori o 'srednjoeuropskom projektu', Dahrendorf konstatira autoritarne prizvuke. Upozorio je na fenomen 'pritajenog autoritarizma': politički vođe mogu uz potporu novih, moćnih institucija preskočiti kontrole stare stranačke politike, dok se ljudi prilagođavaju udobnom tutorstvu. 'Singapurski sindrom' mogao bi biti iskrivljena, a možda i buduća slika društva na 'trećem putu', upozorio je Dahrendorf. Vrhunac konferencije obilježila je podijumska rasprava Vaclava Havela, Viktora Orbana, Adama Michnika i Viktora Klime o pitanju što je ostalo od g. 1989. Mađarski premijer istaknuo je u prvi plan pobjedu tržišne privrede u svojoj zemlji, napomenuvši da nije riječ samo o pobjedi nad komunizmom već i nad svakom reformsko- komunističkom težnjom. Havel je pak, kao možda simbolično utjelovljenje mirnog otpora komunizmu, podsjetio na neočekivane pojave, na iznenađujuću pobjedu nenasilnog otpora, koji je odjednom postao povijesna snaga. Samo su Havel i Michnik sačuvali strastveno gledište na proživljeni prijelom, izvodeći izravno iz toga iskustva moralne i političke obveze. Općenito je prevladala skepsa i suzdržanost. Čini se da nitko trenutačno ne vjeruje svijetu nakon 1989., koji je svoje inicijalno paljenje doživio tako neočekivano, eksplodiravši u političku stvarnost bez ikakve ideologije i mita. Voditelj konferencije Timothy Garton Ash jezgrovito je sažeo teškoću pri tumačenju 1989. godine: 'Ideja o 1989. bila je revolucija sama po sebi, a ne modusi i razlozi'", prenosi na kraju izvješća Thomas E. Schmidt.