US 26. VI. IHT CLINT. DOKTRINA

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 28. VI. 1999. Razvijanje doktrine humanitarnog ratovanja "Pouke koje je Bill Clinton izvukao iz kosovskoga rata postavljaju plemenite i ambiciozne izazove ne samo pred američki narod već i pred Predsjednika i njegova neizabranog nasljednika. Moraju se spojiti volja naroda i nadahnuto vodstvo, težimo li ostvarenju nada koje je Clinton izrazio poslije kosovskog iskustva", piše Jim Hoagland. "Predsjednik obećaje budućnost u kojoj su Amerikanci spremni vojno intervenirati ako to može zaustaviti opći rasni ili etnički pokolj 'unutar ili izvan' granica drugih zemalja. On vidi budućnost u kojoj Sjedinjene Države aktivno surađuju s UN-om i drugim međunarodnim tijelima u ometanju i kažnjavanju političkih masovnih ubojica. On obećaje novi svjetski poredak - iako izbjegava tu frazu, koju je predsjednik Bush tijekom Zaljevskog rata nakratko popularizirao i zatim odbacio. Putujući prošloga tjedna Balkanom, Clinton je Sjedinjene Države obvezao da vode računa o posljedicama pokretanja suvremenog rata niskog rizika u razorenoj zemlji trećeg svijeta, za razliku od onog što su on i Bush radili u Iraku i drugdje. 'Moramo postići mir', rekao je Clinton vojnicima NATO-a u Makedoniji. 'Tad narodima svijeta možemo reći: Bilo da živite u Africi ili srednjoj Europi ili negdje drugdje, napadne li netko nevine civile i pokuša ih masovno ubijati zbog njihove rase, etničke pripadnosti ili vjere, a mi to možemo zaustaviti, mi ćemo to i učiniti.' Clintonova doktrina humanitarnog ratovanja dobiva svoj oblik. Clinton ju je izložio u talijanskoj zračnoj bazi Aviano, zatim pred kosovskim izbjeglicama u Makedoniji i u intervjuu za CNN o temi istoga europskog posjeta. Ona se ne može odbaciti kao puka retorika. Riječi poput ovih imat će učinka, bez obzira na to kako će ih Clinton na kraju uporabiti i kakvo će stajalište prema njima zauzeti. Clinton je bio ozbiljan o pitanju Kosova. On zračnu kampanju nije tretirao kao nešto usputno, što je opetovano činio s raketnim napadima na Irak. Rezultat koji je postigao na Kosovu ne briše automatski njegovu reputaciju uporabe riječi kao da sutra ne postoji, ali bi trebao voditi trijeznom razmatranju njegova stajališta prema posljedicama rata kojeg je vodio. Ovaj je put Predsjednik djelovao smiono i govorio ambiciozno. Prošloga je tjedna na Kosovo poslao 56 forenzičara iz FBI-a da bi prikupili dokaze za UN-ov sud za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji. Sjedinjene Države najavile su 5 milijuna nagrade za uručenje Slobodana Miloševića sudu. Ta aktivna američka potpora glavnoj tužiteljici suda Louise Arbour, u velikoj je suprotnosti s Bushovim brzim odbacivanjem mogućnosti gonjenja Sadama Huseina kao ratnog zločinca 1991. To je u suprotnosti čak i s Clintonovom prošlošću u polju međunarodnog pravosuđa. Prije godinu dana njegova je vlada ometala uspostavu međunarodnog kaznenog suda UN-a, koji bi imao veliku moć u gonjenju zločinaca. Clintonov cilj zadržavanja Sjedinjenih Država u mirotvorstvu i obnovi Balkana, uz europsko vodstvo i financiranje, zavrjeđuje potporu Kongresa i javnosti. On shvaća da jedanaest tjedana duga bombaška kampanja, koju su uglavnom provodili američki zrakoplovi, ne može imati dugotrajni pozitivni učinak - niti krajnje opravdanje - ako se pokušaji ostvarivanja pravde i demokracije na poslijeratnom Balkanu ne istjeraju do kraja. Održivost strateške doktrine izgrađene na dužnosti da se intervenira sad će biti testirana. Europska gospodarska moć i prijetnja koju Balkan predstavlja za stabilnost kontinenta daju NATO-u i mogućnost i jasnu potrebu da pomogne ispuniti Clintonova obećanja ljudima iz regije. Uspjeh je moguć, iako daleko od toga da je zajamčen. Manje je očito na koji način Predsjednik Ameriku namjerava uključiti u provedbu reforma međunarodnog sustava koji rutinski dopušta da se strahote Iraka, Ruande, Bosne, Kosova itd. zatruju, eksplodiraju, i zatim zatruju kako bi dovele do nove eksplozije. Činjenica da su se te strahote događale unutar državnih granica velikim je silama u prošlosti davala prikladnu izliku za nemiješanje. Kosovska kampanja, prema Clintonovu tumačenju, odbacila je granice kao zapreku za pokretanje vojne akcije. Vođe sad moraju odlučiti u kom trenutku intervencija radi zaustavljanja i kažnjavanja masovnih ubojstava postaje njihova dužnost - gdje god je potrebna. Bombardiranje NATO-a na njegovu južnom rubu, ali još unutar Europe, bez posebne ovlasti UN-a, zadovoljilo je test, po mom mišljenju. No kad bi NATO tu dužnost preuzeo po vlastitom nahođenju u Africi ili na Bliskom istoku, kao što Clinton, čini se, govori da bi se sad moglo dogoditi, bilo bi to opasno presezanje za savez i Sjedinjene Države. Clinton je pred narod stavio mramornu ploču iz koje treba načiniti skulpturu, iz riječi i akcija njega i njegovih nasljednika. Razboriti politički vođe mogu se sporiti o tome gdje počinje i završava američka dužnost da intervenira, i razumni glasači zatim mogu birati između njih. To je pitanje koje ni kandidati ni glasači ne mogu zanemariti u američkim izbornim kampanjama koje se približavaju."