SLOV 26.VI.-DELO-NE KRŠKO

SLOVENIJA DELO 26. VI. 1999. U magli skrivene stupice "Poznavatelji hrvatskih stajališta o pet ključnih pitanja glede nuklearne elektrane Krško (NE Krško) o kojima su se dogovorili predsjednici vlada Slovenije i Hrvatske dr. Janez Drnovšek i Zlatko Mateša, prilično su zabrinuti. Dogovor je naime predstavljen tako kao da je već sklopljen, a da ga stručne skupine samo moraju staviti na papir. Već neko vrijeme poznavatelji naime zaključuju da je dogovor s Hrvatskom na suvlasničkim osnovama moguć samo uz vrlo veliko popuštanje Slovenije. Hrvatska naime želi priznati samo vlasnička prava i sva prava koja proizlaze iz suvlasništva, ali istodobno nije spremna preuzeti ključne obveze, koje proizlaze iz tog odnosa. Tu politiku Hrvati zastupaju već nekoliko godina i do sada nisu popustili ni za milimetar. Pri tomu su daleko bolji pregovarači, slovenska je strana za to vrijeme promijenila barem tri koncepta. Suvlasništvo Slovenije i Hrvatske u odnosu 50 prema 50 posto, kako kažu naši izvori, za Hrvatsku je prestižnije nego pitanje sadržaja, jer se radi u biti o tomu hoće li u Sloveniji očuvati nešto svoje ili ne. Hrvatska taj odnos po izvornim dokumentima nikada nije ni imala. Suvlasnički odnos naime znači trajan odnos do kraja poslovanja i samo ograničenu odgovornost Hrvata za NE Krško, iako je u izvornim dokumentima spomenuta odgovornost navedena. Suvlasništvo Hrvatima daje i pravo na polovicu elektrike do kraja poslovanja NE Krško, što je više od 30 godina što im pripada po izvornim dokumentima na koje se cijelo vrijeme pozivaju. U slučaju suvlasništva, Hrvatska bi morala od 2006. do 2008. preuzeti polovicu otpadaka, a ne tek poslije 2012., i to još ako ne bude drugoga tehnološkog rješenja, što je prema našim informacijama veliko zamagljivanje istine. Činjenično naime to znači da radioaktivni otpatci ostaju u Sloveniji. Dogovor o skupljanju novca za razgradnju NE Krško u dvije zaklade (slovenskoj i hrvatskoj) znači da Slovenija taj novac nikad neće vidjeti. I kad bi se Hrvati predomislili i osigurali državna jamstva, poznavatelji upozoravaju da u Hrvatskoj državna jamstva ne vrijede ništa, jer ih banke ne provode. Hrvatska želi zadržati vodeću ulogu u upravljanju, tj. na razini uprave i upravnoga odbora. Slovenija je na to pristala, iako su Hrvati baš suglasnim odlučivanjem u zadnje tri godine blokirali baš sve odluke koje su se odnosile na novac. Time je Slovenija neprijeporno pristala na smanjenje sigurnosti NE Krško. Sigurno je poslovanje NE Krško naime pitanje novca. A Hrvate sigurnost ne zanima, jer je NE Krško u Sloveniji koja je potpisnica svih međunarodnih konvencija o preuzimanju odgovornosti za nju i slovenske su ustanove odgovorne za sigurnost njezina poslovanja, kažu naši izvori. No uspjeh je ako su se predsjednici vlada doista dogovorili da je NE Krško u Sloveniji. To je na prvi pogled, doduše, smiješan zaključak, ali sa stajališta povijesti postignuće slovenske strane, jer je Hrvatska dugo zagovarala načelo eksteritorijalnosti NE Krško, zato da za nju ne bi vrijedili slovenski zakoni nego propisi napisani samo za NE Krško. No ako su predsjednici vlada ustanovili da je NE Krško u Sloveniji i da za nju vrijede slovenski propisi, međudržavna pogodba nije potrebna, ali to poslije sastanka nije bilo rečeno. Vrlo je sporan dogovor o ponovnim dostavama elektrike Hrvatskoj po tržišnoj cijeni koja će biti očišćena od nekih prijepornih investicijskih ulaganja. No vlasnik mora poštovati cijenu koštanja, jer se mora brinuti o ulaganjima i jamstvu sigurnosti. Ako bi Hrvati doista mogli kupovati elektriku iz NE Krško po tržišnoj cijeni, razliku do cijene koštanja pokrivat će slovenski potrošači, kažu naši izvori. Za Sloveniju po njihovu je mišljenju prihvatljiv samo suulagateljski model koji znači ugovorni odnos, predviđen i u izvornim dokumentima. Druga prihvatljiva mogućnost je izlaz Hrvatske iz NE Krško. Knjigovodstveno je NE Krško vrijedna 70 milijarda tolara, polovica od toga je hrvatski udio, a prava se cijena formira na tržištu. Do nje neće biti teško doći, jer NE Krško ima ponudu poduzeća British Energy koja po svijetu na veliko kupuje elektrane. Suvlasnički odnos između dvije države u nuklearnoj elektrani, po našim informacijama, ne postoji nigdje u Europi. Posvuda imaju suulagateljski odnos (Francuska-Belgija, Švicarska-Francuska, Švicarska-Njemačka) i država u kojoj objekt stoji, uvijek ima potpunu upravnu i upravljačku suverenost nad njim. Odakle politička želja za brzim dogovorom o NE Krško? Budući da je elektrika iz NE Krško po cijeni konkurentna (elektrika iz Trbovlja tri puta je skuplja, a iz Šoštanja dva puta), ta je želja slovenske vlade prilično racionalna, govore poznavatelji. No vlada je odlučila očuvati ugljenare, a u Bruxellesu traže da Slovenija prije ulaska u EU mora imati raščišćena pitanja sa susjedima" - piše Darja Kocbek.