FRANCUSKA-LE MONDE OD 17.6.99.EURO

FRANCUSKA LE MONDE 17. VI. 1999. Granice slabog eura "Strah od prejakog, precijenjenog eura, bio je dosta velik prije njegova uvođenja 1. siječnja., da danas ne bismo prikrivali svoju radost. Pad europske valute od 13 posto u odnosu na dolara, nakon njegova uvođenja, što čini konkurentnima poduzeća na Starom kontinentu, izvrsna je novost za gospodarstvo država koje su uvele euro. Nitko, uostalom, ni ne pomišlja da se žali zbog toga. Predsjednik Saveza francuskih poslodavaca (Medef) Ernest-Antoine Seilliere, ne skriva zadovoljstvo i u potpunosti se slaže (jedna lasta ne čini proljeće) s analizom francuskoga Ministarstva gospodarstva i financija koje misli da 'pad tečaja eura pojačava konkurentnost i potiče izvoz na području eura'. Čak i bankari središnjih europskih banaka koji se rado prikazuju kao ajatolasi jake valute, odobravaju to kretanje i vrlo se dobro prilagođuju toj slabosti. 'Euro se dobro ponašao nakon uvođenja, unatoč nekim manjim padovima', drži predsjednik Bundesbanke Hans Tietmeyer, poznat po svojoj nepopustljivosti, ističući početnu precijenjenost zajedničkog novca. Vrlo blizu tečaju jedan euro za jedan dolar, euro je sada na razini koja više odgovara gospodarskoj stvarnosti. No, iako njegov pad ne zabrinjava, zabrinjavaju razlozi njegova pada. Slabost eura ponajprije je odraz europskoga gospodarstva koje je i samo slabašno. 'Nije euro loš, već europsko gospodarstvo, zaključuje predsjednik Europskog povjerenstva Romano Prodi. Nedostaje mu barem jedan i pol bod rasta, dok Amerika galopira.' Kad bi se moglo birati, bolje bi bilo imati jak euro s rastom od gotovo 4 posto i stopom nezaposlenosti od 4,2 posto, kao što imaju Sjedinjene Države, nego slab euro s rastom od gotovo 2 posto i stopom nezaposlenosti od 10,4 posto, kao područje koje je uvelo euro. Slab euro, ističu stručnjaci, ne bi se smio promatrati kao svrha sama po sebi, već kao nužna faza u očekivanju pokretanja europskog gospodarstva. Pad eura također svjedoči o nemogućnosti zemalja koje su uvele euro da djelotvorno usklađuju svoje gospodarske politike u promicanju rasta. Susret na vrhu u Koelnu otkrio je neslogu, budući da su francuski prijedlozi o planskom povećanju BDP-a od tri posto na godinu izazvali opći smijeh. Američkom ili japanskom ulagaču teško je ozbiljno shvatiti Europu koja, ako je vjerovati britanskom premijeru Tonyju Blairu i njemačkom kancelaru Gerhardu Schroederu, obećava da će smanjiti javnu potrošnju, smanjiti poreze i otvoriti tržište rada, ali također, slušajući Lionela Jospina, želi smanjiti radno vrijeme te očuvati ulogu države u gospodarskom životu i socijalne stečevine. Također je za poslodavca koji živi u Tokiju ili New Yorku teško ne brinuti se zbog stalnih prijepora između Europske središnje banke i vlada. Odlazak njemačkog ministra financija Oskara Lafontainea omogućio je da se na trenutak razmišlja o uspostavi skladnih odnosa između političkih i monetarnih vlasti, ali je ta nada brzo nestala. Budući da ne mogu upozoravati na previsoke kamatne stope Europske središnje banke, koje su početkom travnja pale na 2,5 posto, političari sada rado svaljuju krivnju na nedovoljnu jasnoću u emisiji. Članovi te banke sa svoje strane, sve oštrijim riječima napadaju nedovoljnu proračunsku stegu država, napose Italije, Njemačke i Francuske. Prigovori su još jači nakon odluke ministara financija petnaestorice, donijete koncem svibnja, da se Rimu dadu slobodnije ruke u ostvarenju planiranog deficita. Predsjednik Europske središnje banke Wim Duisenberg nazvao je taj 'ustupak' 'lošom vijesti za euro'. Osim stalnih svađa, tu je i nevjerojatna kakofonija koja je pratila pad eura. Nemoguće je izbrojati komentare o tom kretanju iz Dublina, Bruxellesa, Madrida itd. Rijetki su ministri financija i bankari iz središnjih banaka država koje su uvele euro koji su odoljeli napasti da daju svoje mišljenje. Kako bi pokušala uvesti reda u priopćavanje, Njemačka je predložila da se ta odgovornost povjeri samo Europskoj središnjoj banci. No, taj je prijedlog izazvao nezadovoljstvo u Parizu, gdje smatraju da se on protivi ugovoru iz Maastrichta, dok oni namjeravaju braniti ovlasti političkih čelnika na području deviznog tečaja. Kako to da financijska tržišta već pet mjeseci nisu obratila pozornost na zapregu u kojoj svatko vuče na svoju stranu, kako to da radije nisu obuzdali dolar, nego euro? Iako je pad europskog novca na kratko vrijeme bio povoljan za gospodarstvo država s eurom, postoji opasnost od zahuktavanja stroja i nekontroliranog pada vrijednosti. S obzirom na povodljivost financijskih tržišta, o ovoj bi se mogućnosti trebalo ozbiljno povesti računa: možebitna kriza u nepovjerenju ulagača prema euru izazvala bi polet kamatnih stopa na tome području, što bi bilo kobno za ulaganja poduzeća i potrošnju kućanstava. Iako slab euro pogoduje rastu, vrlo slab euro bio bi zapreka koju bi bilo teško svladati. Napokon, jači pad eura na veliku bi kušnju stavio američke živce. Sve do sada, Amerikanci su pristajali da Europa rabi oružje koje su oni sami u prošlosti neumjereno koristili: konkurentnu devalvaciju. No, strpljenje Bijele kuće zacijelo nije bez granica. A Europljani će morati dvaput razmisliti prije nego objave monetarni rat Washingtonu. Odnos gospodarskih i financijskih snaga danas nije nimalo u njihovu korist, a još manje iskustvo takvih sukoba. Zahvaljujući jedinstvu i djelotvornosti njihova stajališta, SAD na financijskom tržištu ima utjecaj bez premca. A to znači i vrlo velike mogućnosti manipuliranja", piše Pierre- Antoine Delhommais.