FRANCUSKA-LE MONDE OD 15.6.99.HAMITI O KOSOVU

FRANCUSKA LE MONDE 15. VI. 1999. Nećemo se odreći sna o Kosovu "Mir koji je NATO zaključio s Beogradom, neće, iz više razloga, moći zaboraviti Albance. Na Kosovu NATO već više od dva mjeseca tuče srpsku vojsku iz zraka; na kopnu, srpske vojne, paravojne i redarstvene snage provode nasilje i zlostavljaju albansko pučanstvo koje se ne može braniti. Ovaj rat, u obliku stalne represije, traje već deset godina. Završetak ovih dvaju oblika rata dobiva izgled nagodbe. Albansko je pučanstvo na koncu, po mome mišljenju, veliki gubitnik, žrtva. U toj se bici dvojica protivnika sukobljavaju pred trećim koji je žrtva. Ponašati se prema Albancima kao prema žrtvama rata, a zatim i mira, promatrati ih samo s humanitarnog gledišta, znači, i za NATO i za Beograd, počiniti istu pogrešku. O sudbini Albanaca odlučuje se a da ih nitko ne pita za mišljenje. Iako je taj plan rezultat trenutnih prilika, on je ipak pogrešan. (...) Zato nikakav sporazum koji su potpisali NATO i Zapad nema izgleda da se održi ako ne vodi računa o volji Albanaca i njihovu pravu na samoopredjeljenje. Zaboraviti da su kosovski Albanci, protjerani u susjedne zemlje i dalje, njihov sugovornik, kao i sugovornik drugih zemalja, jest zaslijepljenost i politički apsurd. Istina je da sadašnje prilike prisiljavaju Albance koji su protjerani, bez ičega, da se bore kako bi se održali kao narod, ne dopuštajući da ih se svede na ljudska bića u pogibli, na humanitarni problem, problem ostanka na životu. Svojom životnom snagom i svojim radom, oni mogu izgraditi vlastiti život dostojan čovjeka, na Kosovu koje nije siromašan kraj. (...) Politička igra snaga izvana koje pomažu čas jednu, čas drugu stranku, često laskajući njihovim političkim težnjama, uskoro će pokazati da je prošlo vrijeme čelnika koji zapravo preuzimaju sadašnju i povijesnu odgovornost za svoj narod. Zapad, SAD i Europska unija moraju uskoro zauzeti jasno stajalište prema zastupnicima kosovskih Albanaca. Ne može se podupirati miroljubiv politički otpor Ibrahima Rugove, a da se ništa ne dade njegovu narodu koji je umoran od patnje i strpljenja; isto tako, ne može se riječima podupirati OVK, a istodobno sprječavati ga da se naoružava i bori za slobodu i obranu nezaštićenog naroda. (...) Danas, kao i jučer, pitanje Kosova ne može se svesti na humanitarni problem. To je političko i nacionalno pitanje za Albance, gdjegod oni bili, na Balkanu ili negdje drugdje. Svi koji misle da će Albanci u borbi za održanje života dopustiti da ih se odvede na drugi put, ili da ih se prevari lijepim riječima, varaju se. Ne dokazuju li to ljudi koji, bježeći pred nasiljem, odbijaju da se nasele u drugim zemljama, ili čak daleko u srcu Albanije? Oni se žele vratiti na Kosovo, na svoju zemlju i tu nastaviti živjeti, u porušenoj kući ili u šatoru ispred nje. Ne dokazuju li to mladi Albanci koji se, protjerani prije više godina u zapadne zemlje, vraćaju i nude svoje živote kako bi obranili obitelj, zemlju, ljudsko i nacionalno dostojanstvo? Ako se borba NATO-a protiv srpskih snaga vodila u ime prava, morala, za obranu europskih vrijednosti, slobode i ljudskog dostojanstva, onda ta načela treba braniti do kraja, treba braniti pravo kosovskih Albanaca da slobodno žive u neovisnoj zemlji. U suprotnome, idemo prema golemom nesporazumu, htjeli to ili ne (...)", u rubrici 'Obzorja' piše Sabri Hamiti, albanski pisac s Kosova, trenutno izbjeglica u Francuskoj.