VOA-PREGLED TISKA-14-6

GLAS AMERIKE - VOA 14. VI. 1999. Pregled tiska "U američkim dnevnicima i dalje nailazimo na brojne komentare o razvoju situacije na Kosovu. Državna tajnica Madeleine Albright u današnjem 'Wall Street Journalu' piše da će povratak na Kosovo i njegova obnova biti veliki i dugotrajan zadatak. Gospođa Albright piše da saveznici, osim obnove Kosova, moraju misliti na budućnost cijele te regije. Naša je namjera ono što je Marshallov plan učinio za zapadnu Europu prije 50 godina i ono što je Zapad učinio u posljednjem desetljeću: da pomogne demokratizaciju Srednje Europe. Namjeravamo ljudima Južne Europe pomoći u svim područjima, u njihovim naporima da učvrste demokratske ustanove, da stvore svoje gospodarske sustave, da promiću vladavinu zakona i da se integriraju u glavne tijekove euroatlantske zajednice. Vrata sudjelovanju u ovoj strategiji bit će otvorena svakoj državi toga područja koja želi proći kroz njih. Tu uključujem i Srbiju, jednom kad joj na čelu budu ljudi koji su demokratski usmjereni, koji se drže zakona i koji žele živjeti u miru, piše američka državna tajnica. Umjesto analizi starih zadjevica, potrebno je okrenuti se budućnosti kako bi se Balkan stabilizirao, a na kraju ovog tegobnog stoljeća izgradila Europa bez zidova, potpuno mirna i slobodna u svojoj cijelosti, kaže Madeleine Albright. Zbigniew Brzezinsky, savjetnik za nacionalnu sigurnost bivšeg predsjednika Cartera, u 'Wall Street Journalu', upozorava da NATO mora zaustaviti ruske igre pokazivanja moći. Rusko ponašanje u ovom sukobu ne zaslužuje tako velike pohvale kojima Clintonova vlada obasipa Borisa Jeljcina. Činjenica je da ruski ulazak na Kosovo predstavlja zlonamjerno ponašanje koje je je iziskivalo suradnju s Beogradom, sponzorirajući etničko čišćenje. Iznenadni dolazak ruskih vojnika morao je biti koordiniran između Moskve i Beograda, s jasnim ciljem da se za gospodina Miloševića nametne podjela Kosova. To znači da je rusko sudjelovanje u razgovorima skupine G-8 o Kosovu bilo dvolično, piše Brzezinsky i nastavlja: Ne smiju se dopustiti igre Borisa Jeljcina u Prištini. Postoje mnogi načini za mirnu izolaciju ruskog kontingenta u tamošnjoj zračnoj luci i sprječavanje njegove opskrbe, a jedan od njih je puštanje balona oko aerodroma. Time bi se onemogućila slijetanja bilo kakvih ruskih zrakoplova koji djeluju unilateralno, piše Zbigniew Brzezinsky. Ne izvršimo li odlučan pritisak, to će značiti da će gospoda Milošević i Jeljcin uspjeti ostvariti podjelu Kosova. Brzezinsky upozorava na još jednu ostavštinu djelovanja na Kosovu - način na koji Amerika vodi rat. Ovaj visokotehnološki rat vođen je pod premisom da život čak i jednog američkog vojnika nije vrijedan žrtvovanja kako bi se spasili životi tisuća kosovskih Albanaca. Zamislite kako bi se javnost osjećala kada bi u situaciji gdje kriminalac baca djecu u rijeku policajci odlučili da uhite tog kriminalca jedino u slučaju da se on preda, kako bi se izbjegla opasnost po život policajca. Globalno, steklo bi se viđenje o zabrinjavajućem dvostrukom moralnom standardu, kao što je imamo i sada. Rat koji se vodi bez političkog rizika i koji ne uključuje mogućnost ljudskih žrtava među vojnicima mogao bi postaviti presedan koji paralizira sve buduće američke predsjednike, piše Brzezinsky. On upozorava i da je stiglo vrijeme za hitnu raspravu o načinu na koji NATO donosi odluke u ratnoj situaciji. Jedna je stvar postići konsenzus svih članica u donošnju odluke o stupanju u vojnu akciju, a druga je stvar zahtijevati konsenzus za provođenje svake pojedine vojne djelatnosti unutar te akcije. Iskrcavanje u Normandiji ne bi bilo moguće da je ta akcija podlijegala procedurama kojih se NATO držao na Kosovu, drži Brzezinsky. 'Washington Times' u uvodniku oživljava sjećanja na ulazak saveznika u Berlin pri kraju Drugog svjetskog rata. I tada su Sovjeti prekršili svoje sporazume sa saveznicima ulaskom i zauzimanjem znatno većeg dijela Berlina no što je bilo dogovoreno. Kako bi od Rusa vratili teren koji im po dogovoru pripada, Amerikanci su se i sami morali laćati raznih lukavstava pa su ulazili u dijelove njima namijenjenog sektora rano ujutro, dok su sovjetski vojnici spavali. Prošlo je dvanaest dana prije nego su Sovjeti napustili sektore koji su dogovorom pripali SAD-u, Velikoj Britaniji i Francuskoj. Povlaćeći se iz tih sektora, sovjetski su vojnici uništavali sve ono što nije uništeno u bombardiranju Berlina i terorizirali su stanovništvo baš kao što Srbi čine danas. I tada se, 1945. godine, vjerovalo da će Sovjeti biti vjerni dogovoru, ali oni su ostali vjerni jedino vlastitim interesima. Ista je stvar s današnjom Rusijom, tvrdi uvodničar 'The Washington Timesa'". (VOA)