KAIRO, 13. lipnja (Hina/DPA) - Otkriće dosad jedine palače faraona Ramzesa II. i njezina zlatnog poda razveselilo je njemačkog arheologa Edgara Puscha. No, danas on govori o "još većoj senzaciji" - najstarijemu mjestu proizvodnje
stakla u antičko doba.
KAIRO, 13. lipnja (Hina/DPA) - Otkriće dosad jedine palače faraona
Ramzesa II. i njezina zlatnog poda razveselilo je njemačkog
arheologa Edgara Puscha. No, danas on govori o "još većoj
senzaciji" - najstarijemu mjestu proizvodnje stakla u antičko
doba. #L#
Edgar Pusch iz muzeja "Pelizaeus" u Hildesheimu i Thilo Rehren iz
njemačkoga Rudarskog muzeja u Bochumu, kako sami kažu, u nilskome
mulju, na dubini od 60 centimetara, u nekadašnjemu Ramzesovu
glavnom gradu Pi-Ramesseu otkrili su najstarije i dosad jedino
mjesto za koje se može dokazati da se na njemu u antičko doba
proizvodilo staklo.
"Pišemo novu povijest tehnologije", kaže Rehren.
Pusch je, dok su trajala iskapanja, sortirao neke "otpatke" za koje
nije ni znao što su: mrvice bjelkastoga, zelenkastoga ili
žućkastoga sjaja, talog i "očaravajuće posude s tragovima
kobalta". Tek se poslije pokazalo da je riječ o materijalu
korištenom u proizvodnji sirovoga stakla.
Na temelju pronađenog prstena s tragovima imena može se sa
sigurnošću utvrditi starost: nalazi potječu iz vladavine faraona
Seta II., koji je došao na vlast devet godina poslije smrti Ramzesa
II. i upravljao sudbinom Egipta od 1204. do 1198. prije Krista.
Zlato i staklo, kako to ide zajedno? Stari su Egipćani vjerovali da
je koža bogova od zlata. Staklo je, s druge strane, bilo nadomjestak
za poludrago ili drago kamenje.
"Staklo je bilo skupo i luksuzno. Bilo je kraljevski materijal, pod
kraljevskim nadzorom i vagano u zlatu", kaže Rehren.
Pusch upozorava da se u odama glavnom gradu Pi-Ramesseu opisuju
kuće i palače koje svjetlucaju zeleno i plavo poput lapis lazulija i
malahita. "Zapravo je riječ o zelenoj fajansi koja je vrijedila kao
drago kamenje", kaže Pusch.
Pusch i Rehren su, doduše, našli dosad najstarije mjesto
proizvodnje sirovoga stakla, no stakla je bilo i nekoliko stoljeća
prije toga.
Zato i dalje ostaje otvoreno pitanje potječe li staklo iz Egipta ili
Mezopotamije.
U Egiptu su pronađene vaze i staklene kuglice koje potječu iz
razdoblja Amarna (vladavina faraona Eknatona od 1340. do 1324.
prije Krista), a ti su predmeti više od sto godina stariji od
Puschevih nalaza.
Iz pisama je poznato da su Egipćani vaze, staklene kuglice i nakit
naručivali iz Mezopotamije. "Nije, međutim, jasno je li se sve
staklo proizvodilo u Mezopotamiji i slalo u Egipat, je li se
proizvodnja stakla razvijala neovisno u objema zemljama, ili su
Egipćani otimali staklare", kaže Pusch.
"Postoje vrlo stare vaze, ali se dosad nije znalo tko je što, kada i
kako napravio", kaže Pusch. Danas, 32 stoljeća poslije, taj
egiptolog može rekonstruirati pojedine faze.
Pronašao je ostatke 30 do 40 posuda u kojima su se u staklo pretapali
natrijev oksid iz biljnog pepela, silicijska kiselina iz čistoga
pustinjskog pijeska, kalcijev oksid te kovine za bojenje - bakreni
oksid za crvenu i kobaltov oksid za plavu boju. Kad bi se staklo
stvrdnulo, majstori bi lonce razbijali.
"Željeli smo dokazati da se u Egiptu staklo proizvodilo i u ono
doba, za koje se dosad tvrdilo da nije. Sastavili smo slagalicu i
sad znamo kako su Egipćani proizvodili staklo, kojim alatom i na
kojim temperaturama. To je vrlo zamršen proces", kaže Pusch i
zaključuje: "Danas moramo biti jako zadovoljni sposobnošću naših
predaka."
(Hina) ren dgk