NEW YORK, 28. svibnja (Hina) - Većina ljudi ne može otkriti laž pa čak niti stručnjaci kojima je otkrivanje laži sastavni dio posla, dokazali su znanstvenici.
NEW YORK, 28. svibnja (Hina) - Većina ljudi ne može otkriti laž pa
čak niti stručnjaci kojima je otkrivanje laži sastavni dio posla,
dokazali su znanstvenici. #L#
U društvu u kojemu su svakovrsne laži posve normalna pojava - u
jednoj su anketi, naime, sudionici priznali da svakoga dana
izgovore bar jednu laž (a studenti su priznali i dvije) - postoji
doista mnogo prigoda za slušanje lažljivaca na djelu.
Unatoč tome, Paul Ekman, profesor psihologije na Medicinskom
fakultetu sveučilišta am. savezne države Kalifornije u San
Franciscu i njegovi kolege dokazali su da većina ljudi postiže jako
loše rezultate u ispitivanjima sposobnosti prepoznavanja laži.
Pritom je zanimljivo da su jednako nesposobne u otkrivanju
lažljivaca i osobe od kojih se očekuje veća vještina na tom polju, a
riječ je o policajcima, sucima, agentima američkog FBI-a ili CIA-e,
odvjetnicima i forenzičarima.
Istraživanja Belle DePaulo (sveučilište am. savezne države
Virdžinija) i Paula Ekmana, o kojemu piše časopis "Psychological
Science", pokazuju da ljudi teško otkrivaju prijevare i laži te
nameću niz vrlo zanimljivih pitanja.
Otkrivaju li ljudi lakše laži nepoznatih osoba ili laži svojih
najbližih? Može li se vježbanjem povećati ta sposobnost? Zašto
postoje neke osobe koje su iznimno dobre u otkrivanju laži?
Ekmanova su istraživanja pokazala da su pripadnici nekih skupina
spretniji u otkrivanju laži. Američki tajni agenti, recimo,
njegove ispite rješavaju s natprosječnim rezultatima, a tu su i
neki dužnosnici saveznog pravosuđa, izabrani zbog iskustva u
otkrivanju prijevara te psiholozi koji rade na klinikama, a posebno
se bave prijevarama.
Te osobe postižu tako dobre rezultate jer, za razliku od većine
ljudi, oni promatraju sve verbalne i neverbalne signale koje šalju
lažljivci, a mogu otkriti osjećaj krivnje, bijes, strah, tjeskobu,
stid ili "užitak varalice".
Neke naznake neusklađenih osjećaja mogu biti i promjena tona,
pogreška u govoru ili stanke, dok ostale nisu verbalne, poput malog
izraza bijesa na licu čovjeka dok tvrdi da rado surađuje s
policijskim istražiteljima.
No, ti su signali drukčiji kod svakog pojedinog lažljivca, a gotovo
nemoguće ih je otkriti kod pravih stručnjaka u laganju. Ekman kaže
da ne postoji zajednički signal koji bi bio siguran pokazatelj da
netko laže, jer isti strah i tjeskobu može osjećati i neki nedužan
osumnjičeni koji se boji da mu neće vjerovati.
Ekman i njegovi suradnici utvrdili su i da osobe koje lako otkrivaju
lažljivce teže otkrivaju ljude koji govore istinu, pa su njihovi
rezultati kod tih ispitivanja jednaki kao i kod ostalih ljudi.
Ekmana to brine, jer su "ljudi čiji je posao poštivanje zakona, ako
misle da svi lažu, u pravu samo u 80 posto slučajeva".
Proučavajući bračnu nevjeru, Bella DePaulo je otkrila da postoji
velika mogućnost da laž nikad ne bude otkrivena. Ljudi naizgled
lakše otkrivaju laž osoba koje dobro poznaju, ali nije uvijek tako,
kaže Bella DePaulo.
"U jednoj vezi čovjek želi partnera gledati na određeni način pa ne
želi ni pomisliti da on laže", kaže Bella DePaulo.
Ona i njezini suradnici promatrali su studente istoga spola koji su
se poznavali samo mjesec dana, a pričali su jedno drugome o svojem
životu, govoreći i istinite i neistinite događaje.
Otkriveno je da i poslije šest mjeseci muškarci nisu mogli
razlikovati istinu od laži, dok su žene laž ipak malo bolje
otkrivale, otprilike sa 60-postotnom točnošću.
Psiholozi su ispitivanjem 66 studenata i još 107 drugih osoba
utvrdili da su najteže laži koje su ispitanici ikad izgovorili
najčešće bile povezane s izvanbračnim vezama, ali i s novcem, smrću
bliske osobe, a neke su od tih laži stare i 50 godina.
(Hina) rug dgk