IT-6.VI.AVVENIRE-INTERVIEW CARACCIOLO

ITALIJA AVVENIRE 6. VI. 1999. "Obnovu ne treba vezati uz Miloševića" "Rim. Poseban zakon o obnovi? Kako i zašto? O tome razgovaramo s Luciom Caracciolom, direktorom 'LiMes-a', lista o geopolitici koji će biti izdan krajem lipnja s prilozima upravo o toj temi. Izdanje će se zvati 'Nakon rata' (...). Obnova neće biti jednostavna jer se ne odnosi samo na Jugoslaviju, a imat će posljedice na Italiju, Europu i NATO, kaže Lucio Caracciolo. - Direktore, kako ocjenjujete taj zakon? = Sugurno je potreban. No, prije no što se iskoristi novac, treba točno utvrditi kojoj vrsti pristupa moramo dati prednost i kako se taj pristup uklapa u onaj europski i zapadnjački. Kao što proizlazi iz 'pakta o stabilnosti', koji su predložili Nijemci, jasno je da je potreban regionalni pristup. Ne naprosto u korist ove ili one zemlje, nego regije u cjelini. - Što to znači? = Ne samo bivša Jugoslavija i Albanija nego cijeli Balkan, uključujući i 'podunavski sustav' koji je ozbiljno pogođen ratom. od Austrije do Crnoga Mora, obuhvaćajući Rumunjsku i Bugarsku. - To su korisnici, no tko je davatelj? = Treba se napraviti europski plan, uz jaku ulogu Italije koja se, međutim, ne treba naprosto izražavati kao obični isplatitelj. - Kakve su perspektive? = Obnova neće biti ni brza ni obimna, jer sredstva su ograničena, a uništeno je područje jako veliko. Dakle, umjesto da se po cijeloj regiji 'razmažu' milijarde, treba odrediti polove razvoja i raditi na obnovi i povezivanju tih dijelova s ostatkom Europe. - Kome ćemo dati te priloge? Jugoslaviji ili Miloševiću? = Morat ćemo ih dati za točno određene projekte obnove, usmjerene na gradnju osovina razvoja. Primjerice, dva 'europska koridora': koridor broj pet koji ide od Trsta do Kijeva, i osam koji od Barija, Brindisija i Drača ide do Crnog Mora. Što se tiče Miloševića, ne vjerujem da bismo obnovu morali vezati uz vođu zemlje, inače nećemo ništa dati Jugoslaviji. Nadajmo se međutim da će si zemlja što prije pribaviti drukčijeg vođu od Miloševića. Zaustaviti obnovu u međuvremenu usporilo bi oporavak i, prije svega, dodatno bi destabiliziralo regije novim krizama na Kosovu koje je, ne zaboravimo, dio Jugoslavije. - Kakvu pomoć može pružiti Europa kao institucija? = Sporazum o stabilnosti, mada se još treba utvrditi, na neki način veže Europu uz njezine odgovornosti na Balkanu. Problem je da ne dođe, kao u Bosni, do kratkog spoja stvorenog intervencijama mnogih agencija koje su na neki način čak i međusobna konkurencija. - Bosansko stanje treba uzeti kao protumodel? = Upravo tako. Tamo više nema rata samo zato što su tamo američki vojnici. Mi, međutim, nismo uspjeli stvoriti uvjete za miran razvoj. Bilo je pogrešnih ulaganja i, prije svega, nije se radilo na društvenom i kulturalnom planu. Na školama, na mladima, na poduzetništvu. Sve u svemu, nismo uspjeli na obrazovanju i pustili smo da se ponovno stvore balkanske metastaze, odnosno nacionalistička ili mafijaška vlast koja je jako daleko od naših standarda. - Ne bi li protuigra mogla biti da se Jugoslavija veže na sve one europske sporazume koji bi je na neki način obvezali na poštovanje zapadnih standarda, kao što je bilo s 41 zemljom koje su, primjerice, pristupile Vijeću Europe? = Sigurno svu pomoć za obnovu moramo vezati uz europske standarde i moramo paziti da se ta sredstva potroše na konkretne projekte obnove. Za Kosovo su nade dobre, ali neće biti lako u ostatku Srbije. No, nadam se da će za nekoliko mjeseci prevladati drukčije snage, odgovornije i manje samoubilačke. I zainteresiranije za vezivanje Jugoslavije uz njezinu europsku i zapadnu sudbinu. - Govorite li o Jugoslaviji bez Miloševića? = Praktički da.", piše Giovanni Ruggiero.