AT-SPORAZUM AU 2. VI.-DIE PRESSE-PREDAJA BEOGRADA AUSTRIJADIE PRESSE2. VI. 1999.Bijela zastava Beograda: grančica masline ili sumnjiva varka?"Beograd je svojom novom popustljivošću probudio velike nade. No je li Jugoslavija uistinu
uzela u ruke maslinovu grančicu? Ili je prividna spremnost na mir opet tek jedna od mnogih sumnjivih varka s kojima predsjednik Slobodan Milošević već deset godina vara i nateže Zapad?Jedno je sigurno: beogradski ministar vanjskih poslova Živadin Jovanović svom je njemačkom kolegi Joschki Fischeru pismeno izrazio spremnost da se kosovski sukob riješi na temelju mirovnoga plana G-8. Najvažniji element toga plana bila je nakana da se prije svih budućih akcija Zapada u Jugoslaviji dobije rezolucija UN-a. To bi Rusiju čvrsto povezalo u mirovne napore i uzdrmalo međunarodno-pravna opravdavanja NATO-vih zračnih udara. Baš to Jugoslavija stavlja sada u prvi plan: od petka Beograd opetovano zahtijeva rezoluciju Vijeća sigurnosti, kao da bi ona sama mogla dovršiti sukob i problem zbrisati s dnevnoga reda.Stvarna pitanja naprotiv nisu čak ni spomenuta. Plan G-8 govori o nužnosti da se na Kosovo poslije povlačenja srpskih oružanih snaga
AUSTRIJA
DIE PRESSE
2. VI. 1999.
Bijela zastava Beograda: grančica masline ili sumnjiva varka?
"Beograd je svojom novom popustljivošću probudio velike nade. No je
li Jugoslavija uistinu uzela u ruke maslinovu grančicu? Ili je
prividna spremnost na mir opet tek jedna od mnogih sumnjivih varka s
kojima predsjednik Slobodan Milošević već deset godina vara i
nateže Zapad?
Jedno je sigurno: beogradski ministar vanjskih poslova Živadin
Jovanović svom je njemačkom kolegi Joschki Fischeru pismeno
izrazio spremnost da se kosovski sukob riješi na temelju mirovnoga
plana G-8. Najvažniji element toga plana bila je nakana da se prije
svih budućih akcija Zapada u Jugoslaviji dobije rezolucija UN-a. To
bi Rusiju čvrsto povezalo u mirovne napore i uzdrmalo međunarodno-
pravna opravdavanja NATO-vih zračnih udara. Baš to Jugoslavija
stavlja sada u prvi plan: od petka Beograd opetovano zahtijeva
rezoluciju Vijeća sigurnosti, kao da bi ona sama mogla dovršiti
sukob i problem zbrisati s dnevnoga reda.
Stvarna pitanja naprotiv nisu čak ni spomenuta. Plan G-8 govori o
nužnosti da se na Kosovo poslije povlačenja srpskih oružanih snaga
razmjesti međunarodna 'sigurnosna nazočnost'. Rusija je tu odredbu
svojevoljno protumačila tako kao da se radi uglavnom o civilnim
promatračima i nekolicini naoružanih, koji bi trebali doći iz
Rusije, ZND-a i neutralnih zemalja.
S obzirom na nepopustljivost NATO-a, na posljetku se moglo uvidjeti
da će prihvatiti i nekoliko vojnika iz NATO-vih država koje nisu
izravno sudjelovale u zračnim napadima. Trebali bi biti
razmješteni na graničnim područjima Kosova, gdje bi njihova
pozornost bila posvećena eventualnim prodorima kosovsko-albanske
oslobodilačke vojske, OVK, a ne Srbima.
NATO se ne slaže s takvim tumačenjem plana G-8 i unaprijed je
ustrajao da sam, i to kao cijela organizacija, predstavlja srž
mirovne postrojbe na Kosovu. Možda bi NATO pokazao stanovitu
fleksibilnost kad bi Jugoslavija glede svih ostalih odredaba
mirovnoga plana pokazala spremnost za suradnju - no o tomu nema ni
govora. Milošević još nema osjećaj da je rat protiv NATO-a izgubio.
I to pokazuje svijetu (i vlastitim državljanima)" - piše Irene
Mueller.