FR-LE MONDE 25.5.ZINOVJEV O RATU U SRJ

FRANCUSKA LE MONDE 25. V. 1999. Rat protiv Europe "Smatra se da je sa slomom sovjetskoga komunizma čovječanstvo ušlo u postkomunističko razdoblje. Ako se zanemari 'detalj' kao što je Kina i njezinih milijardu i nešto više ljudskih bića, ta se tvrdnja u krajnjem slučaju može prihvatiti. No ona ne može zadovoljiti pri opisu sadašnjeg razdoblja. Treba još dodati da je čovječanstvo ušlo u postdemokratsko razdoblje. Demokracija je odigrala ulogu kao oružje zapadnog svijeta u borbi protiv komunizma u doba hladnog rata. Nakon propasti druge velesile, SSSR-a, planet je postao 'jednodržavni' ili 'monopolaran'. Tako da je demokracija ubuduće suvišna za čelnike na Zapadu. Što više: ona ih je počela ometati u osvajanju svjetske vlasti. Treba razlikovati između formalne demokracije, promidžbene, kukavne i plitke, s jedne strane, i s druge, stvarne, temeljite, istinske i predstavničke demokracije. Ova zadnja pronalazi svoje mjesto u ljudskoj zajednici u trenutku kada unutar te zajednice postoje snage s različitim, pače protivnim interesima koje su neovisne i mogu spriječiti golemu prevlast jedne njezine sastavnice nad ostalima, tj. predusresti totalitarizam. Jučer, u doba hladnog rata, postojala je demokracija na svjetskoj razini: u svijetu su zajednički živjele snage demokratskog zapada, komunističkog 'istoka' i 'trećeg svijeta'. U zapadnom je svijetu demokracija bila utjelovljena u odnosima između nacionalnih država, kao i između snaga koje su ih činile iznutra. Borba između stranaka javno je utjecala na politiku vlasti. Javno je mišljenje bilo pluralističko. U narodu i u poduzećima postojale su brojne sitnije podjele koje su omogućavale nastanak brojnih struja što su oživljavale socijalni, kulturni i intelektualni život ljudi. Pluralizam, bez kojega je stvarna demokracija nezamisliva, doista je postojao i imao je bitnu ulogu u tome društvu. Nakon završetka hladnog rata koji je doveo do raspada sovjetskog bloka, SSSR-a i sovjetskog komunizma, svjedoci smo vrtoglavog nazatka demokracije na svim razinama i na svim poljima javnog života u zapadnim zemljama koji govori o vrlo jakoj težnji k općem totalitarizmu. Ja to zovem zapadnim totalitarizmom. Implozija socijalističkih sustava u zemljama bivšeg sovjetskog bloka i u SSSR-u nije dovela do proširenja demokracije na zapadni način, već do širenja Zapada koji je kao pobjednik izišao iz hladnog rata i okrenuo se k osobitoj vrsti totalitarizma. Utrka zapadnog svijeta prema totalitarizmu prikrivena je čvrstim velom krivih informacija, ideološke promidžbe i laži koje premašuju one iz doba Hitlera i Staljina, kako svojim postupkom i razmjerima, tako i intelektualnim dometom i licemjerjem. Ratnički se totalitarizam Zapada promiče pod krinkom humanizma, demokracije, borbe za ljudska prava i pravde. No, po svojoj prirodi, djelovanju i posljedicama, taj je novi totalitarizam strašniji i pogubniji od svojih hitlerovskih i staljinskih prethodnika. U stvari, on se ne razotkriva, on je veći i ne nailazi na ozbiljnija protivljenja; on je tromiji, raspolaže s nebrojenim mogućnostima, uživa potporu većine naroda na Zapadu i naroda koji su u njegovoj sferi utjecaja, a koje su 'darovi' Zapada ideološki umrtvili ili potplatili. Ono što zapadni čelnici sada rade u Jugoslaviji (ponajprije u Srbiji) uz pomoć golemih vojnih mogućnosti SAD-a i NATO-a, jedan je od tipičnih primjera onoga što sam upravo rekao. Zapadna glasila u potpunosti krivotvore stanje na Balkanu. Da Goebbels danas uskrsne, mogao bi se samo diviti vještini i veličini promidžbenih izmišljotina koje su proizveli njegovi suvremeni suparnici. Ne želim sada govoriti gdje je istina i pozivati se na pravdu: bio bi to uzaludan i beznadan napor. No kakvi god bili konkretni korijeni, razlozi i povodi događaja u Srbiji, njihova je socijalna bit odmah uočljiva. Ona je u činjenici su čelnici u zapadnom svijetu, koji raspolažu gotovo neograničenim političkim, gospodarskim i vojnim mogućnostima i golemim promidžbenim aparatom, na putu da uspostave svjetski poredak koji će odgovarati njihovim sebičnim interesima. Oni ga nameću silom, ne vodeći računa o interesima tako zlostavljanih naroda, o bilo kakvim moralnim i pravnim propisima, pa čak ni o mišljenju i interesima vlastitih naroda, do kraja prezirući međunarodne ustanove koje su sami stvorili. 'Rat protiv Srbije' nije rat u pravom smislu riječi. Riječ je prije o policijskoj operaciji kojom se treba kazniti narod što se usudio pokazati otpor prema planovima svjetske vlade i barem se malo usprotiviti zapadnjaštvu i globalizaciji. Trebalo je po svaku cijenu ugušiti to žarište otpora kako bi se dala pouka drugim narodima, kako bi ih se zastrašilo i držalo u pokornosti. Poruka je doprla do ušiju. Zemlje bivšeg sovjetskog bloka, među kojima i postsovjetska Rusija, odmah su se svrstale iza svjetske vlade koja ima sjedište u SAD-u i traži odgovarajuće područje na europskom kontinentu na kojemu će moći postaviti vrlo veliku vojnu bazu, zadnji krik vojne tehnologije. Odatle i želja da se u podređenom položaju drži ne samo arapski svijet i zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza, već i zemlje u Europi, pa i u Zapadnoj Europi, u kojoj se počinje javljati protivljenje američkom širenju. Svjetska vlada, koje je SAD desna ruka, želi sačuvati jedinstvo zapadnog svijeta, i to potčinjavanjem Zapadne Europe njezinim interesima. Stoga je 'rat protiv Srbije' također napad na civilaciju Zapadne Europe: to je rat protiv Europe", zaključuje Aleksandar Zinovjev, bivši sovjetski disident, profesor logike na sveučilištu u Muenchenu.