ES 20. V. EL MUNDO - HEGEMONIJA SAD-A

ŠPANJOLSKA EL MUNDO 20. V. 1999. Carska policija "Rat na Balkanu pokazuje taj hermetički despotizam koji može prikriti čak i najočitije stvari. Hannah Arendt o tome je dosta teoretizirala: 'Suvremene političke laži uspješno se bave stvarima koje nisu tajna, nego ih svi znaju'. U vremenu obilježenom onim što Bourdieu naziva 'institucijom države kao vlasnika monopola nad simboličnim nasiljem', nemoć istine u sukobu s vlašću doseže najtužniju razinu u povijesti ljudskoga roda. NATO je rekao da ulazi u rat protiv okrutne diktature. Nije posebno naveo zašto baš protiv Miloševićeve diktature. Jedna očita činjenica - da je Milošević despot i ubojica - prikrila je drugu: da nijedan balkanski vođa nije nimalo bolji kad je riječ o krvoločnosti. Ni hrvatski neonacist Tuđman, ni bosanski antisemit Izetbegović nisu ništa manji ratni zločinci od srpskoga neostaljinista. Jednako su oduševljeno provodili etničko istrebljivanje. Kad je riječ o savezničkoj potpori albanskoj vladi i OVK-u, obezglavljenost se sada pretvara u opscenost. Albanski dužnosnici nisu čak ni fašisti. U Albaniji ne postoji država. Samo mafije koje nadziru prolaz heroina, veliki posao u korist prave natoovske i demokratske Turske. Međunarodne ustanove smatrale su OVK, sve do prije početka bombardiranja, naoružanom rukom tog organiziranog kriminala. Njegova sadašnja uloga - budući da ucjenjuje žrtve uhvaćene u albanskim logorima i pljačka humanitarnu pomoć koju dobivaju - jedna je od najvećih sramota u Europi od vremena Drugoga svjetskoga rata. Čemu ovaj rat, kamufliran fikcijama za koje i djeca znaju da su apsurdne? Čemu ta dementna zračna akcija, kojom je NATO uspio udesetorostručiti broj kosovskih prognanika? Čemu sada, vrlo vjerojatno, potpisivanje mirovnog sporazuma s istim diktatorom i pod istim uvjetima kao i prije nego je ta država bombardiranjima pretvorena u prah i pepeo? Rat se može razumjeti samo po njegovome cilju. A cilj ovoga rata nikada nije bio Milošević. Rat se pokreće nekoliko tjedana poslije pojave eura i velike europeističke pijanke. A zaokret dolazi poslije dvomjesečnoga bombardiranja. SAD je Europi nametnuo prihvaćanje pomoćne uloge u Carstvu. Pentagon diktira jedinstveni vojni nadzor. I Washington obavlja svoju drastičnu reformu NATO-a. Od sada Atlantski savez može intervenirati u bilo kojem dijelu svijeta bez pristanka UN-a. Uspostavljena je Carska policija. Po cijenu tisuća humanitarno razbijenih života. Mala je to cijena za takvo carstvo", piše Gabriel Albiac.