18.RDW:PAKT ZA STABILNOST PREURANJEN

DEUTSCHE WELLE - RDW 18. V. 1999. Tko ima najbolji plan za Kosovo? "Prema van, sve je mirno. Svi tvrde da žele samo najbolje za Kosovo i njegove izbjegle i protjerane stanovnike. No, iza zatvorenih vrata sjednica, ministri vanjskih poslova EU baš i nisu tako pristojni. Tamo se u vanjskoj politici budi duh prošlosti, suparništvo boljih recepata. Nazire se fler velesila a zajedništvo ciljeva stupa u drugi plan. Gotovo svatko ima svoj vlastiti plan. Neki prijete - poput Britanca Robina Cooka, koji bi najradije odmah postrojbama jurnuo na srpsku pokrajinu. Ne možemo govoriti o svetom ratu Zapada protiv nečovječnog srpskog vođe Miloševića - kao što je učinio Tony Blair - i potom sjediti prekriženih ruku i čekati nove jezive vijesti, tumače britanski diplomatski krugovi nužnost intervencije kopnenih snaga. Drugi su još suzdržani. Ako zadaće kopnenih postrojbi nisu sasvim jasne, bit će to samoubilačka misija, tvrde oni. Mišljenja su podijeljena i u Vijeću NATO-a. No, znakovit je fenomen koji se neprekidno javlja u vanjsko- i sigurnosnopolitičkim aktivnostima EU. Čim je prijedlog rješenja nekog akutnog problema objavljen u javnosti, druge mu se zemlje suprotstavljaju. Tako je bilo u slučaju prijedloga talijanskog premijera Massima D'Aleme. S druge pak strane svi nastoje predstaviti vlastita razmišljanja i prijedloge kao rješenje nevolje. Sada je aktualan ne samo Fischerov i D'Alemin plan već i inicijativa finskog predsjednika Marttija Ahtisaarija ili španjolskog premijera Josea-Marie Aznara, koji je upravo u posjeti Moskvi radi razgovora o Kosovu. Taj bi popis mogao biti i produžen a neprekidno se spominje nužnost uključivanja Rusije. Kada pak Moskva objavi neki prijedlog, ostali ga sjeckaju na komadiće. Sva ta zbivanja pružaju sliku pometnje i više nalikuju na sajam političkih taština. Time Milošević neće biti poražen. Ministrima vanjskih poslova EU i NATO-a trebalo bi savjetovati da prije izlaska u javnost iza zatvorenih vrata rasprave o svim idejama i postignu suglasnost s ostalim sudionicima procesa, poput Moskve i Kine, oko ostvarivih točaka. Drugo je pitanje pridonosi li uopće glasno prizivanje pakta o stabilnosti Balkana već u sadašnjem trenutku rješenju problema. Riječ je o izgradnji kule, iako još ne postoje temelji. Napokon, ta nedvojbeno hvale vrijedna, valjana ideja imat će smisla samo ako bude uklonjena glavna zapreka - Jugoslavija kojom upravlja Milošević. Dotad je pakt o stabilnosti puko diplomatsko traćenje vremena. Naime, ne postoje konkretni izgledi da će građani jugoistočne Europe uskoro biti uključeni u stabilnu Europu. Prvo moraju u nekoj vrsti male škole naučiti demokratsku i privatno- tržišnu abecedu. Tada će se znati kako dalje. No, taj proces može trajati godinama", smatra Heribert Korfmacher. (RDW)