FR-LIBERATION 13.5.JELJCIN I PRIMAKOV

FRANCUSKA LIBERATION 13. V. 1999. Carevanje "Svakako, Jacques Chirac ima pravo: ne treba 'poniziti Rusiju'. Možemo biti sigurni da on to neće učiniti onih nekoliko sati koje će provesti u Moskvi. Šteta je, međutim, da njegov 'prijatelj' Boris Jeljcin nije poslušao preporuku. Jer ako je Rusija doista ponižena već niz godina, onda je to zbog naglih promjena mišljenja, hirova i nedosljednosti njegova cara-predsjednika čija je jedina briga, čini se, učiniti sve kako bi njegova smjena protekla što gore. Naravno, to nije prvi put u zemlji da paranoja jednog jedinog čovjeka nadomješta državne interese. Oni koji su se nadali da je Rusija napokon cijepljena protiv takvog prokletstva, bili su u krivu. U sovjetsko je doba bila presudna dobra volja silnika. Danas vlada samovolja. I to samovolja jednog starog, svadljivog, tvrdoglavog 'vladara' koji radi na mahove, uvijek zloban, sve više tražeći u svojoj golemoj štetnosti poneki razlog da se još održi. Mislili smo da će se Rusija pridići pošto je dodirnula dno. No i tu smo se prevarili. Nova iskušenja očekuju ovu uništenu zemlju koju su poharali neki njezini sinovi, očajnu, čiji dužnosnici desetak godina nisu bili kadri postaviti temelje državnog aparata i gospodarskog plana. Možda bi bilo pošteno i u skladu s pravilima lijepog ponašanja optužiti za tu nesreću ultraliberalnu 'zapadnu propagandu'. No to bi značilo zanemariti očitu neodgovornost i gramzivost čitave skupine čelnika koji su proizišli iz nekadašnje zbirke. Što će biti sutra? Zahvaljujući Borisu Jeljcinu, među ostalim, najgore se ne može isključiti. Jer car uz pomoć svojih nacionalkomunista nije oklijevao da svoju golotinju uvije u zanos narodnih frustracija koje su, svakako, plod urote izvana. Nasilje koje se dogodilo u srijedu nije samo loš znak za pronalaženje diplomatskog rješenja za Kosovo. Ono najavljuje nove potrese u iscrpljenoj zemlji koja je, unatoč svemu, druga nuklearna sila na svijetu", u uvodniku lista kaže Jacques Amalric.