ZAGREB, 10. svibnja (Hina) - Zbornik o fra Marijanu Jaiću "razotkrio" je hrvatskoj javnosti djelo čovjeka koji je kodificirao hrvatski pjevni crkveni kanon, po kojemu se još i danas pjeva u hrvatskim crkvama. Izrastao iz franjevačke
književne tradicije, Jaić se zauzimao za hrvatski standardni književni jezik i kao pisac dao je izniman prinos integraciji hrvatskoga življa na području sjeverne Hrvatske. Na te je Jaićeve zasluge ukazao dr. Franjo Emanuel Hoško, provincijal Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, govoreći danas o zborniku o fra Marijanu Jaiću, predstavljenome u palači Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU).
ZAGREB, 10. svibnja (Hina) - Zbornik o fra Marijanu Jaiću
"razotkrio" je hrvatskoj javnosti djelo čovjeka koji je
kodificirao hrvatski pjevni crkveni kanon, po kojemu se još i danas
pjeva u hrvatskim crkvama. Izrastao iz franjevačke književne
tradicije, Jaić se zauzimao za hrvatski standardni književni jezik
i kao pisac dao je izniman prinos integraciji hrvatskoga življa na
području sjeverne Hrvatske. Na te je Jaićeve zasluge ukazao dr.
Franjo Emanuel Hoško, provincijal Hrvatske franjevačke provincije
sv. Ćirila i Metoda, govoreći danas o zborniku o fra Marijanu Jaiću,
predstavljenome u palači Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti
(HAZU).#L#
Fra Marijan Jaić (1795-1858) autor je pjesmarice "Vienac
bogoljubnih pjesama", koja je, pod tim nazivom, prvi put objavljena
1830., a 1850. objavljen je notni dodatak pjesmarici. Knjiga je
bila pravi "bestseller" u Slavoniji, a tiskana je u nevjerojatnih
120.000 primjeraka, podsjetio je dr. Hoško. Do danas je Jaićeva
pjesmarica "doživjela" 27 izdanja, a njezino posljednje izdanje,
objavljeno sredinom ovoga desetljeća, namijenjeno je rumunjskim
Hrvatima.
Akademija je izdavač zbornika u kojemu su objavljeni prilozi
hrvatskih znanstvenika i stručnjaka sa znanstvenoga skupa o
Marijanu Jaiću, održanoga 1995. u Slavonskome Brodu. Urednik i
autor predgovora akademik Stjepan Babić ustvrdio je da će nakon
ovoga zbornika Marijan Jaić zauzeti mjesto u hrvatskoj baštini,
koje je svojim djelima i zaslužio. Rekavši da se Jaićeva vrsnoća
može mjeriti s glasovitim imenima hrvatske kulturne baštine, kao
što su Katančić, Relković i Kačić Miošić, Babić je izrazio nadu da
će mladi hrvatski istraživači nastaviti rad na upoznavanju
hrvatske javnosti s Jaićevim djelom.
Bogatu riznicu vukovarske knjižnice, za hrvatsku kulturnu baštinu
posebice važnu zbog knjižnoga blaga iz 17. st., brižno su čuvali
franjevci i tijekom posljednjih ratnih stradanja i srpske agresije
na Vukovar i Hrvatsku. Zahvaljujući njihovu zauzimanju, sačuvani
su brojni rijetki biseri hrvatske pisane riječi, među kojima i dva
primjerka Jaićeva "Vienca", istaknuo je o. Vatroslav Frkin. Među
njima je i primjerak knjige iz 1827. pod nazivom "Bogoljubne
pisme", koja je zapravo prvo izdanje "Vienca". Otac Frkin je
"otkrio" i jedan zanimljiv podatak. Marijan Jaić kršten je kao
Marin Jaić, ali ime Marijan, uzima kod zaređenja u znak poštovanja
prema svojemu učitelju i uzoru Marijanu Lanosoviću, još jednome od
važnih imena hrvatske kulture, za koje se HAZU odlučila da ih "otme
zaboravu" povijesnoga sijećanja.
(Hina) ip dd