US-YU-E-RATNA STRATEGIJA-Organizacije/savezi-Obrana-Ratovi US IHT 5.V.HERRLY:ZDRUŽENA KAMPANJA SJEDINJENE DRŽAVETHE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE5. V. 1999.Ni zračni ni kopneni rat, već pobjedonosni spoj jednog i drugog "Dok bombe
padaju na 'strateške' mete a srpske snage prazne Kosovo, javno mnijenje u Britaniji, Francuskoj i Sjedinjenim Državama uglavnom odobrava 'zračnu kampanju' NATO-a. Istodobno, mnogi ispitanici drže da će na posljetku biti potrebna 'kopnena kampanja'. Većina obrambenih stručnjaka iz triju spomenutih zemalja potvrđuje te zaključke", piše Peter Herrly, umirovljeni pukovnik američke vojske i profesor strategije u Nacionalnoj ratnoj školi."Rat na Kosovu donosi problem izbora riječi. Izrazi 'zračni' i 'kopneni' klasičan su izbor vojnih opcija. Zapravo, riječ je o nepotpunom asortimanu, koji ne zrcali prihvaćene američke ili savezničke vojne pojmove te stoga zamućuje - možda pogubno - potragu za vojnim rješenjem sadašnje savezničke dileme.Tu dilemu izražava izreka da nada nije metoda. Jednodimenzionalna strategija utemeljena na uporabi sile radi toga da se 'da znak' i 'kazni', umjesto odlučne uporabe snaga u svim dimenzijama da se prisili, ostavlja samo nadu da će sve ispasti dobro.
SJEDINJENE DRŽAVE
THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE
5. V. 1999.
Ni zračni ni kopneni rat, već pobjedonosni spoj jednog i drugog
"Dok bombe padaju na 'strateške' mete a srpske snage prazne Kosovo,
javno mnijenje u Britaniji, Francuskoj i Sjedinjenim Državama
uglavnom odobrava 'zračnu kampanju' NATO-a. Istodobno, mnogi
ispitanici drže da će na posljetku biti potrebna 'kopnena
kampanja'. Većina obrambenih stručnjaka iz triju spomenutih
zemalja potvrđuje te zaključke", piše Peter Herrly, umirovljeni
pukovnik američke vojske i profesor strategije u Nacionalnoj
ratnoj školi.
"Rat na Kosovu donosi problem izbora riječi. Izrazi 'zračni' i
'kopneni' klasičan su izbor vojnih opcija. Zapravo, riječ je o
nepotpunom asortimanu, koji ne zrcali prihvaćene američke ili
savezničke vojne pojmove te stoga zamućuje - možda pogubno -
potragu za vojnim rješenjem sadašnje savezničke dileme.
Tu dilemu izražava izreka da nada nije metoda. Jednodimenzionalna
strategija utemeljena na uporabi sile radi toga da se 'da znak' i
'kazni', umjesto odlučne uporabe snaga u svim dimenzijama da se
prisili, ostavlja samo nadu da će sve ispasti dobro.
Postoji bolji izbor. Kampanja koja nudi najsigurniji i dugoročno
jeftiniji način postizanja savezničkih političkih ciljeva -
sigurniji od samo zračnog pokušaja uz nadu u pobjedu, i štedljiviji
od stotine tisuća vojnika koji bi sudjelovali u 'kopnenoj kampanji'
- već je utjelovljena u ratnoj doktrini NATO-a i američkih vojnih
snaga: kampanja koja je istinski združena u svim dimenzijama.
U zajedničkoj američkoj i savezničkoj vojnoj doktrini objavljenoj
nakon Zaljevskog rata, izraz 'zračna kampanja' namjerno nikad nije
upotrjebljen. Zaljevski je rat pojasnio dvije stvari o zračnoj
sili. Prvo, zračna je sila tako neizmjerno sazrela kao vojno oruđe
da je zračno razaranje sad pojmovno jednako kopnenom i zračnom
manevru - što vojnici i mornari ne vole priznati. No drugo, uporaba
zračne sile, iako prijeko potrebna za uspjeh u modernom ratu, sama
po sebi nije dovoljna da takav uspjeh osigura.
Također, postoji mnoštvo problema povezanih s kopnenim kampanjama;
problema koji u ovom ratu tu opciju zasad drže podalje. Strah od
velikog broja žrtava i iznimno teškog terena, kao i potpuno
neprimjerenih luka i infrastrukture za velike kopnene snage,
zaustavlja sve osim najgorljivijih zagovornika kopnenog
rješenja.
No istinski združena kampanja stvorena je da izbjegne upravo
nedostatke jednodimenzionalnih rješenja. Sjajan rad i sposobnost
savezničke zračne sile, i moć savezničkih pomorskih snaga, čine
dodavanje kopnenih borbenih snaga u jednadžbu mnogo manje skupim i
mnogo djelotvornijim.
Operaciju će biti lakše provesti ako vojni cilj ostane usredotočen
u prvom redu na zauzimanje Kosova i povratak izbjeglica. To također
čini manje vjerojatnim stvaranje obimnijega srpskog gerilskog
pokreta, budući da postoji razmjerno malo srpskih civila u
pokrajini da bi se organizirao gerilski otpor.
S obzirom na taj cilj, NATO može iskoristiti svoju silnu moć da
zaštiti kopnene snage, primjenjujući sve potrebno oruđe: lako
pješaštvo, oklopne, motorizirane, zračne i specijalne snage, kao i
operativni manevar s mora. Ta mješavina snaga, oslonjenih na golemu
zračnu i pomorsku silu, znači da su potrebne znatno manje kopnene
snage.
Kad jednom budu uvedene kopnene snage, samo bi njihovo postojanje
(barem u Albaniji, gdje su trebale biti razmještene prije nego je
pala prva bomba) trebalo Srbe prisiliti da napuste neke od svojih
pasivnih obrambenih mjera poput prostiranja svojih tenkova po
jedan, po dva.
Kao što naglašavaju koncepcije koje bi trebale voditi buduće
američke vojne operacije, sinhronizirani kopneni manevar i zračno
razaranje protivnike stavlja pred mučnu dilemu. Okupljanje će
srpske snage surovo izložiti težim gubicima od zračnog razaranja.
No ako ostanu šćućurene, njihove pasivne mjere za smanjenje
gubitaka od zračnog razaranja znače da se one ne mogu djelotvorno
suprotstaviti savezničkom kopnenom manevru.
Jednodimenzionalne operacije nisu način na koji to treba raditi u
razdoblju poslije Zaljevskog rata. Još nije prekasno da se počnu
iskorištavati sva oruđa iz torbe NATO-a."